| Dobro došli, Gost |
Morate da se registrujete pre nego što mognete da pišete na forumu.
|
| Statistika Foruma |
» Članova: 2,120
» Najnoviji član: ilko
» Tema foruma: 6,341
» Poruke foruma: 51,011
Puna Statistika
|
| Na vezi Korisnika |
Trenutno je 477 korisnika na vezi. » 0 Član(ova) | 475 Gost(iju) Google, Bing
|
| Poslednje Teme |
Znaci? Priroda?
Forum: Znakovi
Poslednja Poruka: Skopje996
18-06-2026, 03:02 PM
» Odgovora: 0
» Pregleda: 54
|
postavka opisa za srbiju
Forum: Znakovi
Poslednja Poruka: Skopje996
18-06-2026, 02:57 PM
» Odgovora: 80
» Pregleda: 19,765
|
Banja Topilo kod Niša
Forum: Zakopano bogatstvo Makedonija - Bugarska
Poslednja Poruka: Udica
17-06-2026, 09:16 PM
» Odgovora: 4
» Pregleda: 875
|
Suva planina Kosmovacko
Forum: Znakovi
Poslednja Poruka: Udica
15-06-2026, 02:25 PM
» Odgovora: 1
» Pregleda: 1,561
|
SREDNJEVEKOVNI GRAD POBED...
Forum: Razno
Poslednja Poruka: Udica
29-05-2026, 05:21 PM
» Odgovora: 1
» Pregleda: 653
|
Miljkovac
Forum: Zanimljivi lokaliteti
Poslednja Poruka: Udica
28-05-2026, 07:07 PM
» Odgovora: 3
» Pregleda: 2,913
|
mesto UM Niški kraj
Forum: Razno
Poslednja Poruka: Udica
25-05-2026, 10:41 PM
» Odgovora: 3
» Pregleda: 3,107
|
Kanjon reke Jerme
Forum: Oglasna tabla
Poslednja Poruka: Udica
25-05-2026, 08:40 PM
» Odgovora: 20
» Pregleda: 11,745
|
Kladovo i okolina
Forum: Oglasna tabla
Poslednja Poruka: Udica
25-05-2026, 06:54 PM
» Odgovora: 4
» Pregleda: 3,333
|
Vranje, Vladičin Han, gre...
Forum: Zakopano blago u Srbiji
Poslednja Poruka: Udica
25-05-2026, 06:38 PM
» Odgovora: 1
» Pregleda: 1,569
|
|
|
| GLAVA OD OVEN |
|
Poslato od: divokopac - 28-02-2013, 12:57 AM - Forum: Znakovi
- Odgovora (12)
|
 |
POZDRAV DO SITE CLENOVI NA FORUMOT,ZNAM GLAVA OD OVEN KLESANA NA KAMEN KAKO PLOCA OKOLU 2m na1,2m EDEN OD ROGOVITE E DVA PATI ZAVRTEN A DRUGIOT E KAKO PRAV-ZAKRIVEN I VRVOT MUE TAP,SE IZVINUVAM STO NEMAM SLIKI DA POSTAVAM SEGA ALI KE BIDAT POSTAVENI NAJBRZO STOM SE ISTOPI SNEGOT POSTO E VISOKO NA PLANINA, ZNAKOT E REMEK DELO,AKO NEKOJ IMA POJMA ILI RESENIE,BLAGODARAM!!!!
|
|
|
| GLAVA OD OVEN |
|
Poslato od: divokopac - 28-02-2013, 12:29 AM - Forum: Znakovi
- Odgovora (7)
|
 |
ZNAM GLAVA OD OVEN KLESANA NA KAMENA KAKO PLOCA NEKADE 2M NA 1,2M I MOZI DASE POMESTUVA,GLAVATA E KLESANA TAKA DA JA GLEDAS ODNAPRED I SE GLEDAAT DVETE OCI I DVATA ROGOVI T.E NEE VO PROFIL,EDNIOT ROG E ZAVRTEN DVA PATI A DRUGIOT E KAKO PRAV MALCE ZAKRIVEN IE TUP NEE OSTAR ILI MOZEBI E SKRSEN,ZNAKOT E NAJDEN SOSEMA SLUCAJNO.PLOCATA BESE ZATREVENA,KE BIDAT POSTAVENI SLIKI STOM SE STOPI SNEGOT POSTO E VISOKO NA PLANINA,AKO IMA NEKOJ RESENIE NUDAM SORABOTKA,INAKU ZNAKOT E PRAVO REMEK DELO!!!!
|
|
|
| Станцхов полугар |
|
Poslato od: Valchan Voevoda - 27-02-2013, 09:51 PM - Forum: Razgovori i legendi za zakobano bogatsto
- Nema Odgovora
|
 |
Понудите вашу пажњу једног поузданог причу о благо сакривено у "Станцхов полугар":
Једног дана у пролеће 1946 у кафани града ушао младог Циганин. Ношење рамена торбу са нечим тешким у њему очигледно. Седећи за столом, наредио ракију и наредио конобару да дају све посетиоце пиће у његово име, он је платио рачун! За мене посебно питао за ручак и наредио сваког посетиоца да се оно што је жеља душе. Коначно постигнут у торбу, платио рачун и напустио тихо. Али након што је изашао и два посетиоци његов "срећни" су били тајни агенти милиције људи. У једној од човека улицама био "пријатељски питао" да их прате у канцеларији окружног премијера у граду.
У потрази за кеси је своје 180.000 лева налазе у белешкама и око 500 златних римског новца. Пуштена је у притвору, а саслушање је наставио његов тешко до почетка 1947 Континуирано Циганина оптужен за покушај убиства и разбојништва, као и непосредно пре тога у оближњем селу, био је брутално убијен и опљачкан локалну "кулак". У интервјуу није прошло и младић признао да је случајно дошао до легендарног блага у "Станцхов полугар". Он је "предомислио" и молио судију да га ослободи три дана да им донесе још 500 јединица. исто као и злато на овај начин су желели да покажу да је убио и опљачкао било богатог човека. Магистрат је одбацио и назвао неколико искусних њена "форензички". Објасните укратко сутрадан ујутро да покрену кривични, већ да се обучемо као ловаца, рибара, баштовани, итд да га пронадју. Ујутро, као што је обећао, он је "издао" Циганин под будним оком "форензичара", али након мање од сат времена, они су изгубили појам о њему по граду. Они су се вратили празних шака у управљању и затегнута глава их псовали, само ја не добијем отказ. Трећег дана дечак је дошао на ручак са тешким кесу на рамену у обласне владе и закона начелника, говорећи: "кнежевине, па носите торбу према нашем аранжману и број на столу овде пред вама да видим својим очима да је ово потпуно исте 500 златника, које су претходно узели моје ... "
Стартује га убедио да открије своју тајну, али наравно када то донедавно мургавелкото не издаје где веслања злато. Како се борила униформа: она сахрањена у јаму у сред планине, грмљавина центиметара од његове главе са аутоматом, запретио је да ће сипати бензина и светлост ће живети, али узалуд ништа поцепао. Цигани увек "на размишљање", и опет сте добили да поново покренута је успео да побегне из својих очију. Неколико дана касније вратио у полицијским службеницима, носећи свој следећи кесу злата. Одвезао га је у главу округа, који је покушао да га убеди да му кажем само где је благо. Број није прошло и надређени га издати у руке избациваца из притвора. После неколико дана "наговарање" на циганску срце није прошла и да је умро као резултат премлаћивања. Сахрањен са њим кроз земљу и мистерије како су ушли у област Станцхов полугар али не мератсите генерације траже скривеног блага бунтовника.
Хвала админ за аматерске титулу са којом сте ме одликовали! Bелики смех пао на моје вукове. ;D
Вук је слабији од лава и медведа, али никада није отишао да игра као они у циркусу!
|
|
|
| Spectra V3i i mogucnosti |
|
Poslato od: Gora Romanija - 27-02-2013, 07:43 PM - Forum: Komentari i testovi
- Nema Odgovora
|
 |
Danas sam malo ozbiljnije probao Spectru i kazacu samo da sam odusevljen. Vrlo dobar MD. Za samo nekih sat vremena sam nasao cudo svega. Jedan polomljen cekic,koji bi mogao da bude prije ww2,nekoliko eksera,nesto nalik na veliki zub,zicu,lim,foliju od cokolade. Najzanimljivije kad je nasao mali eksercic na dubini od 8 cm.Jako precizan apparat u ocitavnju dubine. Uzeo sam ga polovnog (godinu dana star),posto cu da uzmem u Cacku XP Deusa.Ovaj sam mislio da prodam,ali cu ga ostaviti. Jako sam fasciniran nalazima,posebno jer sve se desavalo na plazi. Mineralizacija visoka,ali ne prepreka za Spectru.
Evo nalaz od danas:
|
|
|
| Veljko Petrović (oko 1780—1813) |
|
Poslato od: Mudrac - 27-02-2013, 01:19 PM - Forum: Hajduci
- Odgovora (10)
|
 |
Veljko se rodio u Lenovcu, selu Crne Reke u istočnoj Srbiji, oko 1780. godine. U mladosti je Veljko živeo u Vidinu i u Požarevcu, služeći u bogatijih ljudi, i na godinu dana pred ustanak ode u hajduke koje je vodio Stanoje Glavaš. One krvave zime, kad dahije sečom knezova požuriše ustanak, Veljko bejaše u Dubonji, selu smederevske nahije, gde se i oženi. Ali kad ustanak planu, on se, u bogatom odelu ratničkom, oprosti sa ženom i otpočne ratovati uza Stanoja Glavaša, vojvodu Đušu Vulićevića i brata mu Vujicu, te postane buljubaša. Ne hoteći se, jednom prilikom u 1806. godini, pokoriti sudu, Veljko opet uskoči u hajduke, ali posle kratkog vremena siđe s planine i preda se sa svojim momcima Voždu u trenutku kad se očekivao napad turski.
S proleća 1807. otpočinje Veljko pravo svoje viteško vojevanje. On se ponudi Savetu da digne na oružje svoju Crnu Reku, i dobije, najzad, barjak i pismeno odobrenje. Veljko nije više ni tražio. Prvi okršaj bejaše u selu Podgorcu, i Veljko ga izvede kratkim srčanim načinom starinskoga ratovanja, zadobivši odmah i slave i odela i oružja i konja i novaca. Sve razdeli sa svojim junacima, koje uredi postavivši među njima različite starešine, pa jednu torbu novaca zapečati i pošalje po svom bimbaši Savetu za narodnu kasu. Savet se iznenadi brzom i tolikom uspehu i glasu da je Veljko — vojvoda, ali sve lepo primi i zahvali.
Njegov način ratovanja najlepše pokazuje Vukovo pričanje: "Kad Turci po tom čuju šta se radi po Crnoj Rijeci i razberu da Veljko nema mnogo vojske, onda se podigne iz Vidina nekoliko stotina Turaka, i pođu na njega; a kad dođu na pošljednji konak, pa će kao sjutra udariti, onda on skupi sve svoje momke i reče: "Braćo! Mi Turke ovđe ne možemo čekati, jer je njih mnogo više nego nas: već hajdemo, u ime Boga, da mi udarimo noćas na njih, pa ako ih kako zabunimo i razbijemo, dobro; ako li im ne mognemo ništa učiniti, a mi ćemo noć na glavu, pa u planinu". Pa onda, podignuvši sve svoje momke, otide, te se polako privuku i uđu usred Turaka, pa u jedanput svi obore vatru iz pušaka i stanu vikati turski: "Bježite! Razbi nas Hajduk-Veljko!" Turci se od pucnjave i od vike onako iza sna smetu, a konji im se još izotkidaju, pa udare preko logora i preko njih, i tako Turci pobjegnu, koji pješice, koji bos koji gologlav, a sav logor ostave Srbima. I od tada Veljko ostane kod svojih momaka i bimbaša i buljubaša gospodar, kod Savjeta i Crnoga Đorđa h r a b r i v o j v o d a, a kod Turaka na svemu onome kraju s t r a š n i n e p r i j a t e lj".
Od leta 1809. do leta 1811. Veljko je bio vojvoda banjski. Čitav je niz junačkih dela koja je Veljko tu činio, pa je izdržao slavno i tešku jednu opsadu od Turaka. Ali je najslavnije doba vojevanja njegova ono koje je doživeo kao negotinski vojvoda, kuda je otišao u leto 1811. To su poglavito ona dela koja je pesma opevala i s kojih je Veljkova uspomena za sva vremena ostala i mila i svetla u narodu njegovu. Veljko i življaše i ratovaše kao najpoetičniji vitez srednjega veka. . . Svirka se i pesma u slavu njegovu ori; Baba-Finka — kula na kojoj je najradije sedeo — ljulja se od veselja kojim Veljko započinjaše megdane; uzor Čučuk-Stana služi i uživa što je žena takoga junaka; okićen Kušlja hrže i čeka gospodara da ga pronese kroz tursku hordiju. Veselje teče — a Veljko po zvezdama hvata doba kad mu valja poći. Dođe i taj čas: vojvoda na konju napred za čitavom četom svirača a za njim konjica. Veljko dušom uživa ali se ne osvrće do međe koju on zna i koja se prema logoru turskom i sama menja. Došavši do granice, Veljko rukom daje znak: svirači se brzo uklanjaju, svaki zvuk prestaje, konjica se u trenutku sleže oko gospodara da čuje kratku ali tešku naredbu za onoga ko iziđe ispred Veljka i još težu za onoga ko ostane iza Veljka... Još malo, i dolazi trenutak juriša i Veljkove pobede. Iz bojnog se okršaja Veljko vraća pesmi koja tu novu slavu opeva. . .
To je bio onaj vojvoda koji je srebrnim talirima punio topove kad su jednom Turci jurišali na njegov logor!
Veljka ne treba procenjivati načinom kakvim se cene osobine drugih vođa i upravnika. Veljko nije političar, nije državnik; Veljko nije organizator, nije upravnik — Veljko je vitez.
Bezbrojne pogibaone prilike, iz kojih Veljko uvek iziđe živ, ulivahu mnogo pouzdanja u njegove ratnike i mnogo očajanja u neprijatelje. Pa ipak i mladom Veljku dođe, nenadno, dan smrti. Kad je bio opkoljen u Negotinu, Veljko jedno jutro — priča Vuk — "iziđe u jedan mali šanac, i na tabljama stane naređivati i kazivati kako će se nešto zagraditi. .. a turski ga tobdžija zagleda, pa potegne iz topa, te ga udari iz prijeka kroz sred pleća, i tako ga prekine i raznese, da ništa više nije mogao reći, do "drž —", i s tom polovinom riječi padne mrtav na zemlju... Po tom odmah sav onaj kraj, a malo poslije i sva Srbija, pozna da Veljka nema". To je bilo 1813. u sred leta između Sv. Ilije i Velike Gospođe.
Pade Veljko, posle nekoliko nedelja pade i Srbija — ali slava Veljkova ne samo ne pade već se izvi da na najsvetlijoj zvezdi srpskoga neba večitom svetlošću i zanosom viteškim opija sva buduća pokolenja, kao što mu se na spomeniku, koji mu je narod podigao u gradu Negotinu, čitaju reči Lj. P. Nenadovića:
--- Tvoj nam spomen kao sunce sjaje:
Držaćemo s' dok nas jednog traje!
Znameniti Srbi XIX veka | Andra Gavrilović | Drugo dopunjeno izdanje | Naučna KMD | Beograd, 2008.
Portret Hajduk Veljka Petrovića
Uroš Knežević (1811—1876)
1852 | ulje na platnu, 95 x 75 cm
AJDUK VELJKO
Ajduk Veljko Petrović, vojvoda krajinski i komandant negotinski, rodio se oko godine 1780. u Crnoj rijeci, u selu Lenovcima. Kad Pasmandžijine krdžalije, tukući se s vojskom biogradskom, popale i poaraju Lenovce (koji se potom prozovu Negalica), kao i mloga druga sela naokolo, Veljko, kao dijete od desetak-petnaest godina, ostavi oca i majku i braću, i otide u Vidin te se najmi u nekaka Turčina da mu čuva ovce, ili upravo da poslužuje druge čobane; a poslije nekoga vremena dođe u Požarevac i onđe se najmi u vojvode da mu gotovi jelo. Pošto i tu provede neko vrijeme, zadocni se na Vaskrsenije igrajući s momčadma u kolu, te svome gospodaru ne zgotovi na vrijeme večere, zato ga gospodar poćera da ubije, a on uteče i otide u ajduke k Stanoju Glavašu, s kojima ono ljeto (1803. godine) provede.
Kad pred zimu ajduci otidu po jatacima, njega Glavaš namjesti u naiji smederevekoj u selu Duboni kod nekakva čoveka kao da mu čuva ovce. I tako na jataku, kao najamlik čuvajući ovce, oženi se u tom selu, ušavši u kuću nekakvoj udovici, rođaci ili posestrimi Stanoja Glavaša.
Kad se već buna počne, on se iznajprije držao sa Stanojem Glavašem, a poslije se prilijepi Đuši Vulićeviću, no utom je već i sam bio stekao nekoliko momaka i načinio se kao buljubašica.
Te zime, između maloga i velikog Božića, dođe sa svoja nekolika momka pijan u Smederevo, te oplijeni nekakve Turke koji su se bili predali Srbima; zato ga Srbi pozovu na sud, no on ne smijedne doći, nego pobjegne opet u ajduke, i tako se sa svojim momcima krio i verkao kojekuda po Krajini, dok naiđe kad su se Srbi spremali da dočekaju Turke, iziđe s podosta momaka te se preda Crnom Đorđiju, i tako mu se oprosti sve.
U početku 1807. godine, pošto Srbi zavladaju Biogradom, Veljko se stane moliti srpskom Sovjetu da mu dadu dopuštenje da pređe iz paraćinske naije na Krivi Vir, da pobuni Crnu rijeku ili mali Timok i da otme od Turaka, za koji posao on nije iskao nikakve druge pomoći do jedan barjak, i otvoreno pismo da svaki čovek od begunaca ili došljaka iz onoga kraja, koji hoće, može slobodno s njima poći. Kad im on dosadi moleći se svaki dan, onda reče Mladen, koji je kao najstariji bio u Sovjetu:
"Ajde, more, kad je tako navalio da ga pošaljemo, pa ako da bog te što otme, dobro, rasprostranićemo zemlju našu; ako li pogine i propadne, mi mu nijesmo krivi, vidiš da neće da miruje, nego će otići i bez dopuštenja."
NAJVEĆI JUNAK USTANKA
I tako mu dadu barjak i otvoreno pismo, u kome ga naimenuju buljubašom, i još nekolike stotine groša novca i malo džebane. Veljko sad s tim barjakom i s pismom skupi gotovo 100 kojekaki bjegunaca i bećara iz onoga kraja, pa udari s njima upravo preko Krivoga Vira, i dođe u selo Podgorac, te onđe opkoli nekaka bega u kuli. Istina da s begom nije bilo više do desetak-petnaest duša, ali je kula bila tvrda, zato mu danju nijesu mogli ništa učiniti; a kad bude uveče, Veljko nađe u u selu nekoliko buradi i kaca, pa i napuni slamom i sijenom i, privaljavši pod kulu zapali, te tako upali kulu. Kada kula stane goreti, beg se preda. Tu Veljko nađe kod bega u ćemeru 800 dukata, i još nekakve dvojice trgovaca, koji su bili pošli da kupe goveda, pa se tu zastali, pune dvije zobnice bijeli novaca.
Potom Veljko iskupi sve svoje momke u paradu, pa im onu jednu torbu bijeli novaca podijeli svima jednako; tako im razdijeli i oružje begovi momaka; a što su uzeli od bega i od ona dva trgovca nekoliko pari lijepi pištolja i noževa, od onije on najbolje izbere za sebe, a ostale ispoklanja znatnijim momcima, govoreći jednome: "A, ti si moj bimbaša"; drugome: "Ti si moj buljubaša"; trećemu: "Ti si moj barjaktar" itd. Pa onda onu drugu torbu novaca zapečati i po svome bimbaši pošalje Sovjetu. Kad bimbaša te novce s pismom donese i preda Sovjetu, sovjetnici nijesu znali ili će se prije čuditi kako Veljko tako odma dobi tolike novce i njima posla, ili otkud njemu bimbaša kad je on tek buljubaša! Najposlije dozovu bimbašu unutra pa ga zapitaJu: "Ko si ti?" A on odgovori:
"Ja sam bimbaša gospodara Veljka."
"A kad si ti bimbaša, šta je Veljko?"
"On je, veli, gospodar."
Da su gospodar i bimbaša iskali što od Sovjeta, moglo bi biti i više razgovora, ali budući da su davali, tako Sovjet primi torbu novaca dragovoljno i blagodari i bimbaši i gospodaru.
Kad Turci utom čuju šta se radi po Crnoj rijeci i razaberu da Veljko nema mlogo vojske, onda se podigne iz Vidina nekoliko stotina Turaka i pođu na njega; a kad dođu na pošljednji konak, pa će kao sjutra udariti, onda on sakupi svoje momke pa im reče:
"Braćo, mi Turke ovđe ne možemo čekati, jer je nji mlogo više nego nas; već ajdmo, u ime Boga, da mi udarimo noćas na nji, pa ako i kako zabunismo i razbismo, dobro; ako li im ne mogbudemo ništa učiniti, a mi ćemo noć na glavu, pa u planinu."
Pa onda podignuvši sve svoje momke, otide te se polako privuku i uđu usred Turaka, pa ujedanput svi obore vatru iz pušaka i stanu vikati turski:
"Bježite! Razbi nas Ajduk Veljko."
Turci se od pucnjave i od vike onako iza sna smetu, a konji im se još izotkidaju pa udare preko logora i prekonji; i tako Turci pobjegnu, koji pješice, koji bos, koji godoglav, a sav logor ostave Srbima. I od tada Veljko ostane kod svoji momaka i bimbaša i buljubaša i gospodar, a kod Sovjeta i Crnoga Đorđija hrabri vojvoda, a kod Turaka na svemu onome kraju strašni neprijatelj.
Godine 1809. poslije propasti na Kamenici, čuvao je Banju od Turaka. Pošto ih Turci opkole i, držeći i nekolike neđelje dana opkoljene, vrlo pritijesne, dođu im Mladen i Vujica s vojskom u pomoć. Kad oni vide i poznadu srpsku vojsku, onda Veljko uzjaše na ata, pa krosred turske vojske iziđe među Srbe, te im kaže da đe će onu noć pograditi šančeve i otkuda će udariti na Turke; pa se onda kroz Turke opet vrati u Banju da uredi vojsku svoju, da i ona u određeno vrijeme udari đe treba.
Kad Srbi ovi spolja dođu uveče na ono mjesto đe im je Veljko kazao da načine šanac, onda se nesrećom nekako obori puška nekakvom vojniku srpskom sama te pukne, i tako se srpska vojska pobuni i uteče natrag, a Veljko kad čuje đe puške pucaju, pomisli da Srbi, udariše na Turke, pa udari i on iznutra, no Turci ga uzbiju natrag. Kad ujutru svane a to od Srba na određenom mjestu nigđe nikoga, nego im se viju barjaci čak negđe po nekakvim brdima. Onda Veljko, ne mogući se više u Banji držati (jer su mu Turci bili i vodu uzaptili), a ne imajući već nikakve nadežde na Srbe, namisli da s vojskom bježi kroz Turke. Ko prođe, prošao, a ko ostao ostao.
Kada Turci te jeseni dođu na Moravu, Veljko im je sa svojim bećarima izokola činio veliku štetu i uznemiravao i plašio. A kad budu u Biogradu o Novom ljetu na skupštini, optuže ga nekaki kneščići i buljubašice da je nekake đevojke silovao, i momci njegovi da su nekakvim ljudima pootimali goveda i ovce i prodali kao tursko; i zato ga Sovjet osudi u kulu, no on uveče skupi svoje momke pa im reče:
"Braćo, ja sam mislio mene zovu u Biograd da me pitaju koliko sam rana ljetos pretrpio i koliko mi je momaka poginulo, koliko li sakati ostalo, i koliko mi je kumbara više glave puklo, i koliko je konja poda mnom poginulo, i imam li čim momcima ajluk isplatiti; a oni me pitaju koliko sam đevojaka obljubio; pa sjutra oće da me zatvore u kulu; nego bježite da bežimo odavde."
Pa se onda digne sa svima svojim momcima i tu noć pobjegne iz Biograda.
Iz Smedereva poslije ručka otide preko Morave i dolje preko naije požarevačke upravo u Poreč, đe ga Milenko jedva dočeka, i odredi mu po 500 groša na mjesec, a njegovim bimbašima i buljubašama kom 200, kom 100, a momcima kao i ostalim bećarima.
Kad pređu Rusi 1810. godine u Krajinu, otide i on sa svojim momcima preda nji, i to je cijelo ljeto s njim rabro vojevao oko Dunava i Timoka, i za rabrost svoju dobio zlatnu kolajnu; a pod jesen je vodio rusku vojsku na Varvarin, đe se u onoj slavnoj bitki ranio u lijevu ruku, i potom u šaci malo ostao sakat (niti je mogao prsta dobro skupiti ni ispraviti).
POGOĐEN, UMIRUĆI, STIGAO JE DA KAŽE SAMO: "DRŽ"!
Toga ljeta dobije negđe od Turaka vrlo lijepu sablju, okovanu srebrom i zlatom i iskićenu kamenjem, pa je preko ondašnjega poglavara ruske vojske pošalje feldmar-šalu Kamenskome na dar, no on mu je vrati natrag, izgovarajući se da on nije vrijedan takvu sablju nositi, nego neka je nosi onaj junak koji je od Turaka zadobio; i pošalje mu 200 dukata na dar.
Premda se on toga ljeta sastajao i pomirio s Crnim Đorđijem, no u jesen ostaće opet kod Milenka i kod Petra, i oni ga po Novom ljetu (1811. godine) dovedu u Biograd, da bi im s svojim momcima bio u pomoći ako se pobiju s Mladenom i s Crnim Đorđijem. Crni Đorđije pak i Mladen, videći da je on jedina nadežda i potpora Milenkova i Petrova, oblaskaju ga i potkupe, pa još iznesu nekakvo lažljivo pismo kao da su Turci udarili na Banju, te ga tako pošalju na Krajinu pred Turke, obećavajući da će mu se odma vojvodska diploma za njim poslati, kao što i bude.
Te iste godine u ljeto skoče opet na njega one buljubašice i kneščići iz Banjske i iz Crnoriječke, podmitivši pisara Crnog Đorđija, dignuta sa vel-kom žalošću njegovom iz Banje i premjeste u Negotin mjesto Miše Karapandžića, koji umre toga ljeta. Kad je tako došao u Negotin, nikakva drugog bogatstva nije imao osim dobri konja i gospodskoga rua i oružja; jer na vojsci što je god otkud dobijao, sve je dijelio sa svojima; ali tu 1812. godine zakupi od Sovjeta skele i ćumruke na onom kraju, te se srećom vrlo obogati no i taj dobitak gotovo sav podijeli sa svojim bimbašama i buljubašama.
Kad se 1813. godine otvori rat s Turcima, odredi mu Sovjet i Crni Đorđije još tri knežine iz naije požarevačke u pomoć da čuva onaj kraj od Turaka. Pošto s ostalim ženama i s đecom iz Negotina is-rati i on svoju ženu sa snaama i s đecom u Poreč, dođe mu jedan prijatelj, i viđevši po sobi različne srebrne nakite konjske i druge kojekake skupocijene stvari, zapita ga uveče nasamo, zašto i to nije poslao sa ženom u Poreč; a on mu odgovori:
"Neka žene nose i čuvaju njiove košulje i čarape i platno, i pređu i pletivo; ovo su stvari junačke, koje sam ja na sablju, a dobio, i sad sa sabljom valja da i čuvam; a koji to nije kadar sabljom čuvati i braniti, nije ga vrijedan ni imati. Sramota bi bilo da Turci dođu u moju kuću pa, kod tolike slave i imena moga, ništa u njoj da ne nađu."
Prijatelj je taj njegov namjeravao da ide u Biograd, no on ga je zadržavao i ustavljao, govoreći:
"Mi smo ovđe dosta veseli dana zajedno proveli, ostani i sad da razbijemo Kapetan-pašu (za koga se govorilo da će s vojskom na Negotin udariti), pa barem i slavu da dijelimo."
Prijatelj ga zapita kako misli on sad razbiti Turke, a on mu odgovori: "Kako? Izvešću moje soldate i bećare pred nji, pa ću im j... mater."
On tada svega vojske nije imao pod svojom komandom više od 3.000, pa i to nije bilo sve u Negotinu, nego nešto bilo odvojeno u Brzu Palanku, a nešto u Vediko ostrvo, a za Turke znalo se da i ide na Negotin više od 15.000; zato mu reče prijatelj:
"Ali sad neće udariti na tebe samo subaše, nego će doći carska vojska, i dovući ubojne topove i kumbare; zato može biti da bi bolje bilo da se ti ne zatvoraš u Negotin, nego da načiniš još jedan mali šančić đe u planini, a ovđe da narediš samo toliko pješaka koliko je potrebno za čuvanje šančeva i da im postaviš dobre urednike; pa kad Turci udare na Timok, a ti iziđi te i dočekaj tako s bećarima i sa soldatima, pa ako i razbiješ, a ti ajde opet u Negotin, ako li tebe Turci razbiju, ne idi više u Negotin, nego sa svim konjicima i s ostalom vojskom, što je suviše u šančevima, idi u planinu; pa će se Turci tebe iz planine s 1.000 ljudi više bojati nego da imaš 10.000 pa će te ovđe opkole."
Na to se on grohotom nasmije, pa odgovori:
"E! ti si se poplašio od Turaka. Moli se ti samo bogu da Turci udare, pa kad dođu moji kozaci s Timoka i reku: "Eto Turaka", — onda ću ja pripasati sablju i uzjati Kušlju, pa idem u polje pred nji, a ti viči Petra ključara neka ti donese olbu pelenaša, pa evo ovđe sjedi te pij i uzmi durbin te gleda kako ću ja njima da j... mater."
Potom na nekoliko dana taj prijatelj njegov srećom otide u Poreč i odande u Biograd, a on ostane u Negotinu po starome.
Kad Turci Redžepovi iz Adakale prvi put iziđu u Ključ da narodu ne dadu bježati unutra u Srbiju, nego da ga vraćaju u Adakale, i tu se pogibju s Veljkovim bratom Milutinom, onda Veljko podigne nekoliko stotina svoje vojske i otide preko Timoka, pa pješake ostavi iznad Vidinskoga polja u brdima, a on s konjicima siđe do samoga Vidina, te zaplijeni svu stoku što nađe po polju vidinskome i pobije Turke koje onako iznenada zateče na polju; pa se taj isti dan s nekoliko iljada ovaca i goveda vrati zdravo i veselo u Negotin.
Kad se vojska turska prikupi u Vidin, onda se dignu nekolike iljade turski konjanika, te pređu preko Timoka samo da vide kako je; no Veljko i dočeka oko Bukovače i srećno i uzbije natrag. Potom treći dan udari sva sila turska, s topovima i sa svom opravom, te pređe preko Timoka. On, istina, s ono svoje vojske što je mogao izvesti iz šančeva iziđe opet pred Turke i sa neiskazanom rabrošću udari da bi i opet uzbio; no šta je on sa svoji 3-400 konjika i s toliko vlaški soldata u ravnu polju mogao učiniti turskoj vojsci od 15-16.000? S jednom se vojskom tukao, a dvije su tri obilazile da mu zađu s leđa; i tako on ustupi i izmičući se pred Turcima dođe u Negotin. Tu noć iziđe opet iz Negotina te udari na Turke; no Turci se održe. I tako se poslije nekoliko dana svaki dan izilazio u polje i sa neiskazanom rabrošću tukao se s Turcima, no Turci se utvrde i pograde šančeve oko Negotina.
Turcima dođe u pomoć Redžep iz Adakale i karavlaški knez Karadža i sam veliki vezir Rušić-paša; a u njega i od ono malo vojske što je imao izginu i izrane s najbolji junaci. Turci su se svaku noć kroz zemlju bliže prikučivali k srpskim šančevima i najposlije su se tako blizu bili prikučili da su se batinama pustimičke mogli tući. Tu već sad drugoga boja nije bilo osim sa šančeva iz topova i iz kumbara i iz pušaka.
Turci sve kule negotinske topovima i kumbarama razvale i obore, i sama ona najveća kula đe je on sjedio padne, i on siđe u podrum. Najppslije mu nestane džebane, osobito taneta i topovski i puščani, zato pokupi sva kalajna kandila i kašike i tanjire, te rastopi na puščana taneta; a u topove je, kad su negđe Turci činili juriš, metao najposlije i talire.
Sad već kako su se Turci tako prikučili, i nije se više moglo izlaziti na polje da se s njima bije, on je i dan i noć odao po šančevima i ljude slobodio i uređivao da čuvaju dobro. Tako jedno jutro (prvi dana mjeseca avgusta) iziđe u jedan mali šanac, i na tabljama stane naređivati i kazivati kako će se nešto zagraditi i popraviti što su turski topovi bili razvalili; a turski ga tobdžija zagleda, pa potegne iz topa, te ga udari isprijeka krosred pleća i tako ga prekine i raznese da ništa više nije mogao reći do "Drž—", i s tom polovinom riječi padne mrtav na zemlju. Kako on tako padne, momci njegovi, koji su onđe bili oko njega, odma uzmu nekakve trave što je za konje bila donešena i onđe se desila, te ga pokriju da ga ljudi ne vide; i ako je do mraka tu ležao mrtav, a uveče ga brat njegov Milutin s momcima uzme te ga iznese iz šanca i sarani kod crkve. Zaludu su tako smrt njegovu krili: vojska odma poviče da se više ne može držati u Negotinu, nego da se mora bježati makar kako. I tako Srbi peti dan poslije njegove smrti ostave Negotin i pobjegnu u Poreč. Potom odma sav onaj kraj, a malo poslije i sva Srbija, pozna da Veljka nema.
Zapis Vuka Karadžića
|
|
|
| Мењам планове и мапе за књигу "Chasse aux trésors - méthodes et techniques II" |
|
Poslato od: Sneshko - 27-02-2013, 11:02 AM - Forum: Kupujem
- Odgovora (23)
|
 |
Драги пријатељи!
Желео бих да набавим куповином или разменом књигу: "Chasse aux trésors - méthodes et techniques, Томе II", чији је аутор Dider Audinot.
Књига је штампана у Паризу 1991. године, а издавач је "Terre". Предње корице те књиге су на слици испод:
![[Slika: didieraudinotchasseauxt.jpg]](http://img402.imageshack.us/img402/5840/didieraudinotchasseauxt.jpg)
Такође, када је ова књига у питању (ако нико нема оригинал за продају или размену), радо бих набавио и њену пристојну фотокопију, али, исто тако и скенирану копију.
Када је размена у питању, за ову књигу нудим преко 200 страница разних фотокопираних преписа планова и записа о закопаном благу у којима се налазе подаци искључиво везани за јужну и источну Србију.
Дакле, све опције долазе у обзир.
Молим да своје понуде оставите на мојe "Private message" (Privatne poruke PP), на овом форуму.
Хвала унапред!
Поздрав!
Sneshko
|
|
|
| Истина за Вълчан воjвода је обавијена велом мистерије |
|
Poslato od: Valchan Voevoda - 27-02-2013, 10:37 AM - Forum: Hajduci
- Odgovora (8)
|
 |
Окарактерисао као историјску личност, он је прави човек. Историчари Вълчан је одбијен као историјска личност. Међутим Вълчан веома реалну особу.
Валцхан Цхиефтаин је једна од најлегендарнијих личности широм истока и посебно Страндја.
Тешко је укратко представити вишеструки слику харамбаша. За откривање може ићи у различитим правцима и утичу на многе теме.
Вероватно најближи реалности је појам Вълчан вођи у селима у близини своје место рођења. У овој области, легенде говоре о акцијама војводе Вълчан као осветник и заштитник националних и донатора.
Ово је прича о Вълчан војводa, који је рођен у селу Коупан. Пре напуштања шуму као бунтовник, до тридесет година био ангажован у пољопривредним и ношење дрва и угаљ за скеле. Он је рекао да је једном на том тешком Кирила морао да вози свој пар ковач. Учен човек говече или бизона, а друга је почела, али је овај пут стигао Турчина који је наредио ковач да напусти животиња недоподковано почетак његово. Руде увреде и претње ковач иВалцхан ескалирао у тучу у којој роб Вълчан не мери моћ и убили неколико удараца бахатог господара. Пут до села одсечена и Валцхан прошли кроз шуме Страндја освете и да се заштите угрожене. Цопан Село је спаљено и уклоњен као насеља.
У својој књизи "благо ловачким причама", Иван Бубалов укључило неколико различитих извора за биографију Валцхан харамбаша. Овде смо само представити неке од нота Никола Георгијев Дацхев Вулцханово из села који су се окупили материјал поред села која носи име Валцхан и њеног покровитеља.
"То је оно што сам чуо и снимио, ја то знам из моје баке Мета Кицхева Николова, мајка мог оца - Николас Стаматов Богоев. Његов деда, Богота, рођен око 1767, био бунтовник у вука. Сетио сам се свог деду Николу, он је носио торбу легат хаидоук деду Богота. То је била велика, црна кожа ушивеним у Малахији. Тетка Иванка Иакимова знам да Валцхан био познат пипер.
Лилиана, Валцхан вереница је из села Паспалово сестринском Стојан Бербениа, савременог и пријатељ Валцеа. Лилиана Цхиефтаин пристана и неколико година живео у селу Крастетс. То је било пре 1802, јер су напали и отели од Турака Крастетс бити померена и дао рано Тагарев село (данас Вулцханово).
Током дугог изостанци харамбаша Валцхан побуњеника, Лилиана пријатељство са Видом Бацхикова и Статира Балиосова. Врста човека Петко Бацхиков иатак био поглавица рођака и Лилиана. Род Петко је из села у гашење плесачем Ургари Малко (данас Бугарска) и Никола је Балиос Валцханов побуњеник. Па чак и тада, рекао је Лилиана од Виде и њени пријатељи Статира Балиосова како и зашто Валцхан постао бунтовник. Прво, Турци отели његову сестру, пази јер није могао да га нађем. Он је купио пушку, а потом сликао берзу, а када је циљ да убије негативца, то је до његовог образа.
Пре, међутим, Лилиана лука њега, деветнаест, В., Рада је имала прву љубав. Она је живела у Крастетс и била је веома лепа. Ја бих јој Едирне испашу и убрзао даље. Узео ју је у свој харем и њене конверзије у ислам. Нисам могао да поднесем, и висио себе. Окупљени пуно туге у души младог човека, и обећао да ће осветити остатак свог живота. И он је одлучио да оде побуњеника, да утеши своју мајку, и рекао да ће ићи далеко да траже Гурбети посао, он је окупио бенд и постао познат поглавица. Роам неко време са Инце, али не као разбојник тертипите и повукао се. Потом се вратио у родном селу и тражио Лилиана. Она пристаништу, а затим је дошао да живи у Крастетс. "
Још једном се односе на истој књизи Ивана Бубалов да илуструју улогу харамбаша Валцхан као спасилац и бранилац угњетене Бугара са легендом забележила 90-огодишњег Иван Нанева из села Черноморец, Бургасу. Његов деда Џорџ је имао фарму у Нанева Дарк Габер познат као Наниова фарми. Током првих двадесет година прошлог века био је Џорџ Нанева иатак од поглавице Валцхан и човека Нанио цхобан иатак био поглавица Инце. Стално су у друштву два поглавице меса и млечних производа.
"Дана 21. јула, 1821 Валцхан Цхиефтаин стигли у село Черноморец. Али је постао познат његов долазак преко Страндја и зашто, јер у том дану видели рачун турске једе Али Пехливан.
Како се то десило?
Истог дана, највећи топлотни Алија Пехливан конвој возио Бугари - мушки и женски робови. Узмите их са безбедносним дуж старог римског пута ка Анхиало (Поморие) и тако са драгуљима Истанбула.
Цхиефтаин Валцхан сазнао испред каравана и бацио се доле у село до уског канала двеју река и чекао.
Низам Али Пехливан са својим јахање коња ударио бичевима несрећних робова и грубо профаног их је позвао да иде брже. И то је било у подне највеће топлоте. Зној прегазио њихова тела, премалели од глади и жеђи, сиромашни робови, када су стигли до реке, вадед у воду и савијене да се охлади вратове са гутљај Водитса. Али Пехливан викали и наредио низам не дозвољавају им да пију воду. Напали су беспомоћне робове који су, где их туку кувано. Бацио их са коњима. А они се не виде као помоћ из било ког тихо застењао и погледао у небо, чекајући милост Божију. У тим тренуцима изненада процветао оружје. Низам ваљани мртав на земљу. Уплашено Али Пехливан, Валцхан поглавица сам пришао и сасиакал мачем. Слободњака му изгледају као вртоглавицу и није могао да верује својим очима. Неки се вратио у своје домове, а млади момци остали у опсегу од Валцеа.
Прошлост и Турци научили да Георге цхобан побуњеници одржи Валцхан храну. Онда су они послали банде. Они спалио своју фарму, стока одузета, а он и његова супруга посечен. "
Цхиефтаин Валцхан не само подржавала појединачне жртве и невољним, али обезбеђује средства за важне јавне потребе, изгради мост Мутлудере да готово век повезан насеља са обе стране реке. Чак изграђен после скоро сто година камени мост је био познат као Валцханова моста.
Према евиденцији поп Мартин и неким другим легендама покушава Валцхан поглавица да се меша у великим политици. Сакупите што више злата да плати руски цар и наредио рат између Русије и Отоманског царства које Бугари спасао од ропства. Ако је истина да је он живео 120 година и умро тек у 1876 је вероватно веома разочарани резултатима успешних и неуспешних ратова у Русији.
Заиста, потез од Страндја, митска слика о томе Валцхан поглавица. Његово име се чешће повезан са неиспричаних блага скривеним у бајке пећинама које чувају магичне замке. Ово је још један вид харамбаша Валцхан насликао колико на благо ловаца приче које истражују Драгомир Петров у својој књизи "Метаморфозе једног вука старатеља." Ове легенде шири Цхиефтаин Валцхан као време - неколико векова, ау простору - скоро читавом Балканском полуострву.
Благо Валцхан Цхиефтаин
Безброј су легенде блага сакривена у различитим местима Старјешина Валцхан. Не мање ловци су у два века сада. Према легенди скривене ризнице су углавном користе пећине. Као отвореном месту, побуњеници су са собом алати градитељима, али је довео тамо их повез преко очију. Припрема сајт, оставио паре и опет их повез преко очију тамо где су они почели. Један од главних скровишта Валцхан је "Снезхенитсата" / шума са великим пећини у селу Карадеру, сада у Турској /. Он хаидутувал дуго времена - више од 20 година. У причи о архимандрита Рафаел Валцхан њен стари поглавица је живео у Румунији за сестре и унуке, али управо када је умро - нико не зна. Његови унуци дошао у Бугарску са мапом као најтраженије за место које је сахрањен епископ круну и крст са фер дрво / случај за круницу, штапић и пређу грчку епископа у Једрену, који је убијен због издаје компанија Туркс и Валцхан према другој верзији, због неспоразума /. Да су нашли нешто где и шта се десило са њим - не разуме.
Благо Цхиефтаин Валцхан увек гледа на многим местима у земљи - у Страндја на Балкану, а где не. Постоји прича да је откривен пре 40 година. Други - плафон пећине, који је задржан, пропао. Он је рекао да војска запечатио их ... шта год. Вероватно ћете га наћи када се појавио узрок достојан такве цене, огромна благо. Према Валцхан Цхиефтаин, било је прикупљено само за слободу и просперитет Бугарске.
* * *
То је био убеђен почетком овог века, када сам срео Константин Маркова и Мустафа (Мицхаел), а затим накнадног претрагу за доказима. И Марков и Мустафа су сада покојни. Марков оставио неколико књига о Вълчан воjвода и региструју у једној од археолошком налазишту, спроведено уз сагласност Владе.
Марков је фотограф, новинар, професионални универзитетски степен у инжењерингу, завршен је у Загребу. Дуги низ година био је шеф круга фотографије у Палати пионира. Никада је ловац на благо. Вероватноћа састанак са Мустафом га, управо вратио из Турске. Мустафа посети Турску да регулише питања породице сукцесије у Измиру и Истанбулу. Мустафа је бивши становник Стразхитса Великом Трнову. Овај човек доноси управо тачне информације о кампањама Вълчан у Бугарској. Према ова два Вълчанoвa тајне је ограниченa на пет локација од којих је један пре неколико година је случајно открио Турчина и складиште материјала извозе из земље, а други је изнад наших садашњих граница.
Осамдесетих година прошлог века почели да отварају један од сајтова. Рад је добровољна. Онда сам још увек имао патриотизам и ентузијазам. Марков води дневник дневник на ископавањима.Сајт је открио и по налогу тадашњих владара и био је заустављен у тренутку морао да дођем. Рад су у терању.
Касније Марков неколико писама позивајући тадашњи председник Петар Стојанов да омогући завршетак. Упркос напорима и садашњих уверења и апликацијама Марков одговор не ради.
Вълчан информација пренета од стране унука шефа турско-италијанског експедиције Турака са два француско-образованих, у браку са француским женом. Након експедиција вратила у Турску и отишао да живи у Паризу. Вълчан живи са њим неко време, а затим отишао у Букурешту са браћом Георгијев. Унук на челу експедиције пријавио сајт једног од сајтова са услов да ће испунити жељу Вълчан блага да открију у оном тренутку - Када ће сигурно бити обезбеђен за добробит бугарског народа. Да бисте добили ову информацију, а Марков Мустафа наврата посетити Измир и Истанбул.
Вълчан умро у кући браће Георгиева и остваривања његову жељу - Бугарска за стицање високог образовања. Када отворите тај сајт и убеди известиоца да богатство неће користити у комерцијалне сврхе и против добро бугарског народа, тек онда ће уследити отварање других. И доушник и Марков поштована и Мустафа су радили Вълчан до последњег часа. Али тајна веза и Марков Мустафа третирају њихове гробове. Што се тиче усуђујем се да кажем, и његов унук је био мртав. Остао један једини наследник вође експедиције.
p.s. Колеге, извините ако је овај текст је тешко читати, али је преведен са Гоогле преводиоца. Питаћу администратора сајта ако имате времена и желите да га измените, која захваљујући унапред.
|
|
|
|