dali nekoj znae kako da nabavam raskovnik i kako se upotrebuva pozzz

MESTO ZVANO JELOVACA U JEDNOM SVRLJISKOM SELU POSTOJI PROPAS KAD SE SPUSTIS 30 METARA VIDIS JEDNU OGROMNU PECINU NA 10 METARA DALJINE PREKO AMBISA I NA POCETKU VIDIS NEKE STVARI ALI PREKO AMBISA NEMA PROLAZA NIKAKO SPOLJA POSTOJE PAR ZNAKOVA  VEROVATNO ZA DRUGI ULAZ

Topka kako fudbal se vrti i propadna vo zemja topkata e sarena vo site boi!!! Znae li nekoj sto znaci ova????

Ima Sabja tri zvezdi i polu mesec..

Nesto kontam.Posto volim planinarenje,kampovanje po prirodi,uopste bushcraft i kampovanje,razmisljam kako bi bilo lijepo postaviti bivak negdje kraj neke "legende",tajne ili vec nekog mjesta gdje covjek moze ocekivati da nesto nadje.
Kako sam se ja zainteresovao za ovaj hobi? ! Prije dvadesetak dana sam otisao na jedno mjesto tu u okolnim brdima sa ciljem da nadjem jedno skloniste iz drugog svjetskog rata. Skloniste je super sakriveno i veoma tesko ga je uociti. Ja sam imao tacnu GPS poziciju sa provjerenim koordinatama i sa mjestom ucrtanim na karti,ali sam se dobro potrudio da ga nadjem.Veoma dobro sakriven,a tako jednostavan. Stojao sam iznad samog mjesta i cudio se zasto nije tu,a bilo mi je bukvalno koji metarpod nogama. To jedino fotke mogu da docaraju.

E sad. Tu u blizini se nalazi i jedan srednjovjekovni poruseni samostan,mali ali je ostao upisan u istoriji. Posto sam podigao bivak i rjesio da ostanem dva dana,posto je tempertaura bila u plusu par stepeni,rjesio sam da se okusam u ribolovu "icefishing". Tu je jedno jezero,koje se i zove po tim monasima i jedino mjesto u okolini od nekih 500 km gdje se lovi nasa babuska. Nigdje je drugje nema u,osim mozda na nekim ubacenim mjestima na jugu. Ostala je tu jos iz srednjeg vjeka,bas od tih monaha.

Posto sam probio rupu u ledu na nekoliko mjesta,postavio udice,namjerio sam da zalozim vatricu pod jednim mosticem takodje iz tog vremena. Odlicno mjesto,zaklonjeno od snijega i vjetra,sljunak kao podloga,neki struli i razvaljeni stubovi. Tu sa jednog stuba je virio neki klin i onako sa namjerom da ga pogledam vidim da viri iz zemlje neki cekrk. Raskopam malo nozem i nadjem neku plocicu nekog ovalnog oblika,na njoj latinski brojevi. Stavim je u dzep posto sam imao namjeru da zalozim vatru i stavim kafu,tada mi se javi zvoncic na jednoj udici. Upecam ribu,popijem kafu,u medjuvremenu jos dvije ribe se zakace. Vratim se u kamp i nalozim vatru,bacim ribu na dim da se prosusi,pa na ulje.Popijem rakijicu i sjetim se te plocice. Onako malo je ocistim i istrljam (imam malu pastu za zube i cetkicu u opremi) i sokiram se kad sam skonto da je iz 1613 ili 1618,posto se ne vidi dobro.

Kontam,super je spojiti dva tri hobija u jedan.

Ima li ko da je raspolozen da bacimo suplju na tu temu? ima li jos takvih na sajtu? Koji spajaju dobro,ugodno i korisno?!?

LOKACIJA ILI MESTO IMAM TACNO MI TREBA DOBAR DETEKTOR 99 POSTO KE ZAVRSIME RABOTA SAMO NEKOJ PO SERIOZNO PES PREVARA DOBAR SO CISTO SRCE SAMO TAKOV AKO IMA NEKA PISE POZ

Ono što bi ste želeli da vidite na forumu, a toga nema?

Ako postoji nešto što ste videli na drugim sajtovima i forumima a želeli bi ste da toga bude i ovde postavite link ka njemu sa kratkim opisom.

...NASE KOLEGE U AFRICI...

Negdje između: Nemanjići su, kaže legenda, dok su napuštali Brskovo, na Bjelasici „zaboravili“ tovare zlata i srebra

Mrki krš skriva kraljevo blago



Iako legenda prilično precizno navodi mjesto gdje je skriveno bogatstvo niko mu se od brojnih tragača nije ni približio. Mrki krš - usamljenu, nepristupačnu stijenu neobičnog oblika u podnožju Mučnice, priča se, čuva „vojska zmija otrovnica“

Čovjek je uvijek bio osjetljiv na legende o skrivenom ili izgubljenom blagu. Mnogi spektakli sedme umjetnosti, rađeni na tu temu, stekli su svjetsku slavu i – napunili blagajne. Ništa nije prolazilo tako dobro kao priče o silnom bogatstvu koje je tu negdje, samo ga treba pronaći. Mnogi, od siromaha, do bogatih pustolova, život su proveli tragajući za njim. Oni koji, barem jednom u životu, nijesu sebe vidjeli u takvoj potjeri, prava su rijetkost – to je, jednostavno, u prirodi čovjeka.
Nek se ne naljute brojni mojkovački „diplomirani korisnici“ kredita i višestruki nosioci zvanja žiranta ali, iz mreže u koju su se upleli, u toku tog „školovanja“, mogli bi se, čini se, bez ikakvih trauma, izvući jedino pronalaskom pozamašne gomile kakvog skrivenog blaga.
Na Bjelasici ga, kaže legenda, ima i to toliko da ga četrdeset dobro natovarenih mazgi ne bi moglo prenijeti. I, nije to neko obično blago –kraljevsko je!
- Iako legenda prilično precizno navodi mjesto gdje je, u davna vremena, to bogatstvo skriveno, niko mu se, od brojnih tragača, koliko je poznato, nije ni približio. Tajnu kraljevskog blaga ljubomorno čuva Mrki krš. Njega, tu usamljenu, nepristupačnu stijenu neobičnog oblika što, u podnožju Mučnice, izranja iz gotovo neprohodne šume, čuva vojska zmija otrovnica - ispričao nam je planinarski vodič Mićo Sošić.
Pristao je da nas odvede do tog krša, čiji najniži dio podsjeća na okamenjenu figuru nekog džinovskog srednjovjekovnog ratnika, ali nas je upozorio da ne očekujemo mnogo, da ništa nećemo naći.
Nije nas obeshrabrio. Uostalom, nijesmo mi tragali za nečim posebnim, naročito ne za kraljevskim blagom, mada, iskreno rečeno, ne bi nam smetala slava koja bi nam dopala ako bismo, slučajno, nagazili na njega. Namjeravali smo samo da vidimo mjesto na kojem su, po legendi, Nemanjići čuvali i zaboravili svoje dukate, mjesto u koje će, krajem jeseni, ne zbog zlatnika, ući nekoliko planinara, na čelu sa speleologom, Anom Medojević, jer naša stijena ima pećinu oko koje se mnogo toga i vrti.
- Može da se pogleda samo sa pristojne daljine. Mrki krš nećete moći, ako ne želite da stavljate glavu u torbu, ni da dodirnete rukom. Niko vas do njega sada neće odvesti. Šuma okolo je skoro neprohodna, sve je zaraslo, strmo, ne vidiš gdje gaziš, kamenje se odranja, a sve je puno zmija - uvjeravao nas je Mićo.
Vjerovali smo mu, naravno, ali smo se, ipak, potajno nadali (pokazaće se, uzalud) da u tom bespuću postoji neka stazica kojom se može prići do kamenog kovčega sa kraljevskim blagom.
Mrki krš je udaljen od Mojkovca nešto više od deset kilometara. Dok polako odmičemo Mićovim golfom starim, bujicama nagrđenim, šumskim putem, slušamo njegovu priču.
U ono nesigurno, surovo srednjovjekovno doba, kada se nije baš dobro znalo ko koga lovi, niti po kakvim pravilima, kada je odsijecanje glava još bilo dio globalnog folklora, na sjeverozapadnim padinama Bjelasice, (može se naslutiti po sačuvanim dokumentima) dobro se živjelo, naročito u XIII vijeku.
Mudri Kotorani i Dubrovčani i lukavi Mlečani zgrtali su bogatstvo, trgujući u utvrđenom gradu Brskovu. Sasi su „crnčili“, vadeći srebro i zlato iz rudnika, ali ni njima, po svemu sudeći, nije bilo loše jer su se neki i obogatili. Posao je cvetao i pljačkašima karavana, a Nemanjići su tu kovali prve srebrnjake, i marljivo gomilali svoje kraljevsko blago. Iz nekog razloga, dio tog bogatstva, u zlatu i srebru, po legendi, dobro su skrivali upravo u jednoj teško dostupnoj pećini Mrkog krša, pored kojeg je uvijek stajao čuvar u oklopu koji se okamenio, čekajući povratak kralja. Predanje ne govori o razlozima zbog kojih su Nemanjići otišli bez blaga ali pominje i zmije, kao njegove vječite čuvare.
Naš vodič, Mićo, rado priča tu priču. Često je, kaže, kao dijete slušao od starih ljudi, rastao je uz tu legendu. Ulazio je i u pećinu s blagom ali ga nije vidio.
- Ulaz je nepristupačan i uzak. Do njega se može doći jedino uz pomoć konopaca, spuštanjem sa vrha stijene. Unutra se nalazi jedna prostorija, kao manja soba, iz koje, u unutrašnjost stijene, možda i u podzemlje, vode dva uzana hodnika. U njih nijesam ulazio i, koliko znam, nije niko. Mnogo puta sam ulazio u pećinu i ništa, osim zmija, nijesam našao. Nevjerovatno je koliko ih na Mrkom kršu i u okolini ima. Uvijek sam nosio zaštitnu opremu ali sam se plašio i zato sam se odlučio da se Mrkom kršu više ne primičem, dok zmije ne odu na spavanje - kaže Mićo.
Upravo zbog njih, ekipa koju će voditi Ana Medojević i u kojoj će biti nekoliko članova PSD „Džambas“, planira da, kad jesen raščisti šumu, propisno opremljena, počne istraživanje pećine.
- Neće to biti potraga za blagom mada sam ja, priznajem, u početku najviše išao zbog njega. Cilj nam je da istražimo pećinu i da je, uz sređivanje prilaza, ukoliko bude moguće, otvorimo za turiste. Za mene je sasvim realna mogućnost da, sjutra, u unutrašnjosti Mrkog krša, turistički ili planinarski vodič priča grupi stranaca priču o srednjovjekovnom Brskovu i legendu o kraljevom blagu - otkriva Mićo cilj ekspedicije, dodajući da se sve veći broj posjetilaca Bjelasice, posebno iz Srbije i Makedonije, interesuje za ostatke starog Brskova, pa i Mrki krš...
Nešto više od sata trebalo nam je da stignemo do cilja. Gore, u podnožju Mučnice, scenografija za našu legendu bila je savršena. Skoro sve je bilo tu, i okamenjeni čuvar, i kamenjar zarastao u trnje i puzavice (pravi zmijski raj), i gotovo neprohodna šuma iz koje je izranjao Mrki krš i, stotinu metara dalje izvor Nemanjića čiju vodu su koristili stanovnici starog Brskova a danas mještani sela Pržišta. Blizu je bio i dio zidina srednjovjekovnog grada kojeg su arheolozi, prošle godine, počeli otkopavati. Nedostajalo je samo blago jednog zaboravnog kralja...
- Ne vjerujem da postoji, to je samo legenda. Mada, kad čovjek malo bolje razmisli – tu se vadilo srebro i zlato, trgovalo se svim i svačim, kovao se novac i kraljevi su, povremeno, dolazili – možda tu ima nečeg, ima logike - zaključuje Mićo priču o Mrkom kršu, ostavljajući je potpuno otvorenom.
Legende o zakopanom blagu nikad ne umiru.

Mnogi su tražili

- Mnogi iz mojkovačkog kraja, ali i sa strane tragali su za kraljevim blagom, samo niko to neće da prizna. Poznajem nekolicinu koji su kopali oko Mrkog krša. Ja i moj drug, Duda Popović smo jednom, kao tinejdžeri, petnaest dana logorovali kod Mrkog krša, tražili smo, kopali ali ništa, osim zmija, nijesmo našli - priča Mićo Sošić.


I kod Čačka

Utvrđenje Sokolica u selu Ostra, dvadeset kilometara od Čačka navodno krije blago Nemanjića. Pored gomile zlatnika i srebrnjaka, tu se, nagađa se, nalazi i kruna cara Dušana.
Sedamdesetih godina prošlog vijeka potraga za tim blagom bila je naročito intenzivna. Kopao je ko je i gdje stizao, čak i arheolozi, ali ništa od blaga Nemanjića nije nađeno. Mještani tog sela pričaju da, kao i u Mrkom kršu, to blago čuvaju zmije, među kojima i jedna džinovska.

Zlatna kapija Samograda

Za zakopanim blagom oduvijek se tragalo i na drugim područjima Bjelasice, posebno na njenim istočnim padinama. Pojedini žitelji Zagrada i okolnih beranskih sela, povremeno bi se pretvarali u prave tragače za skrivenim zlatnicima. Najčešće su prekopavali Gradinu i Samograd, utvrđenje iz doba Rimljana u kojem se, po legendi, nalaze skrivena zlatna vrata što vode do prostrane odaje s blagom.
U potragu su išli jedino noću jer se vjerovalo da traganje niko sa strane ne smije vidjeti, u protivnom, ništa od bogatstva, ispričao nam je, svojevremeno, jedan ugledni mještanin Zagrada. Zvanično, te potrage su ostale bez rezultata, ali se nekoliko ljudi, prije 30-40 godina, preko noći obogatilo i napustilo kraj.