05-04-2014, 12:21 AM
DEJIĆEVO
Potresna imena nose mnogi lokaliteti. Tako Dejićevo, crnotravsko selo koje je po legendi dobilo ime po saborcu Boška Jugovića – vojvodi Dejanu, je bilo u osmanlijskom carstvu i bugarskoj fašističkoj okupaciji, jezivo mučilište i gubilište ljudi ovog slobodoljubivog kraja. Upravo zbog toga po narodnom predanju jedna cvetna livada kraj samog naselja Dejićevci nosi naziv Trebežina. Na toj livadi dve ubojice – Turci i Bugari su izvršili toliko zverstava i zločina da je stanovnicima crnotravskog kraja i okolnih sela puniše leševima. Kada bi mrtve kosti i cvolike progovorile ceo jedan grad bi se od ubijenih srpskih rodoljuba i nedužnog stanovništva mogao osnovati. Kada bi kosti onih, koji su u mladosti pali od dželatskog turskog ili bugarskog noža i pre vremena otišli u zemlju, progovorile mogle bi srušiti i bugarsko i tursko carstvo. Dok je Trebežina mesto gde su zverske sile Bugarske i Turske klale srpski živalj dotle je Mrtvica, šumarak ispod livada Trebežine, koji buja na mestima nekadašnjih brojnih ugašenih ljudskih života i zasejanih smrti. Trebažina je bila gubilište i mučilište, a Mrtvica zajednička raka za pogubljeno staro i mlado, muško i žensko, malo i veliko. Ono što su na livadi Trebežini sa prizorima i jecajima, ali i zapevkama izdahnjivali, oni su u šumi Mrtvici ostavljeni lešinarima da ih raznose i uništavaju, i da mrtve kosti i cvolike ustaju i govore. Zato se po predanju kukavica najpre javlja nad kostima koje pre vremena odoše u zemlju. Staza koja obavija naselje Dejićevi i vodi ka livadi Trebažini i šumi Mrtvici naziva se Straža. Odatle su Osmanlije tokom pet vekova, a Bugari tokom ovog i prošliog rata kao lešinari motrili i uzletali obrišujući se na svoj plen – nedužno i goloruko stanovništvo ovoga kraja, na nejač, žene i decu. Danas se nad visom Dejićevo, na samoj livadi Trebežini, uzdiže spomenik identifikovanim žrtvama bugarskog fašističkog terora u ovom ratu na kome je uklesano 76 imena palih žrtava iz obližnjih sela, ne računajući ona iz susednih opština.
Potresna imena nose mnogi lokaliteti. Tako Dejićevo, crnotravsko selo koje je po legendi dobilo ime po saborcu Boška Jugovića – vojvodi Dejanu, je bilo u osmanlijskom carstvu i bugarskoj fašističkoj okupaciji, jezivo mučilište i gubilište ljudi ovog slobodoljubivog kraja. Upravo zbog toga po narodnom predanju jedna cvetna livada kraj samog naselja Dejićevci nosi naziv Trebežina. Na toj livadi dve ubojice – Turci i Bugari su izvršili toliko zverstava i zločina da je stanovnicima crnotravskog kraja i okolnih sela puniše leševima. Kada bi mrtve kosti i cvolike progovorile ceo jedan grad bi se od ubijenih srpskih rodoljuba i nedužnog stanovništva mogao osnovati. Kada bi kosti onih, koji su u mladosti pali od dželatskog turskog ili bugarskog noža i pre vremena otišli u zemlju, progovorile mogle bi srušiti i bugarsko i tursko carstvo. Dok je Trebežina mesto gde su zverske sile Bugarske i Turske klale srpski živalj dotle je Mrtvica, šumarak ispod livada Trebežine, koji buja na mestima nekadašnjih brojnih ugašenih ljudskih života i zasejanih smrti. Trebažina je bila gubilište i mučilište, a Mrtvica zajednička raka za pogubljeno staro i mlado, muško i žensko, malo i veliko. Ono što su na livadi Trebežini sa prizorima i jecajima, ali i zapevkama izdahnjivali, oni su u šumi Mrtvici ostavljeni lešinarima da ih raznose i uništavaju, i da mrtve kosti i cvolike ustaju i govore. Zato se po predanju kukavica najpre javlja nad kostima koje pre vremena odoše u zemlju. Staza koja obavija naselje Dejićevi i vodi ka livadi Trebažini i šumi Mrtvici naziva se Straža. Odatle su Osmanlije tokom pet vekova, a Bugari tokom ovog i prošliog rata kao lešinari motrili i uzletali obrišujući se na svoj plen – nedužno i goloruko stanovništvo ovoga kraja, na nejač, žene i decu. Danas se nad visom Dejićevo, na samoj livadi Trebežini, uzdiže spomenik identifikovanim žrtvama bugarskog fašističkog terora u ovom ratu na kome je uklesano 76 imena palih žrtava iz obližnjih sela, ne računajući ona iz susednih opština.