21-12-2012, 11:16 PM
pozdrav prijatelju ja sam iz Valjeva evo ti par prica i legendi i ovih krajeva
Legenda o zlatnoj kočiji
Izgleda da je u mitološko doba Boreja , Grčki bog severca, najjačeg od svih vetrova, sin boginje
Eoje i Astreja, Zefirov, Notov i Eurov brat, prebivao i u predelima Tamnave. U svakom slučaju u
praskozorju indoevropske kulture na Balkanu naša je oblast bila naseljena, pogotovo dolina
Kolubare, na šta upućuju i arheološki nalazi. Nije isključeno da se koreni grčke mitologije, ( i još
starijeg, nekada kalendarski i običajno uobličenog i življenog univerzalnog mitološkog koda
Indoevropljana ) nalaze na Balkanu – u oblastima plodnih rečnih dolina Dunava, Tise, Save,
Kolubare i Morave. Moguće je da su tu nastali neki mitovi kao onaj o Panu, Hadu, Faetontu i
drugi – a pre svega mit o Demetri. Naziv reke Kolubara može asocirati na složenicu Kola – u –
bari. Složenica Kola u Bari direktno nas podseća na poznati grčki mit o Faetontu. Kola se u
svim mitologijama povezuju sa Suncem a simbol su Sunčeve putanje na nebu. Srpsko Kolo se u
drevna vremena igralo oko zapaljene vatre koja je simbolizirala samo Sunce a igrači su
predstavljali putanje Zemlje, Meseca i Planeta.Grčki bog Helije, božanstvo Sunca, sin je Teje i
Titana Hiperiona, brat Selene i Eoje.Diže se na prvi poziv petla koji mu je posvećen a najavljuje
ga zora, Eoja. Tokom celog dana on jezdi u svojim blistavim kočijama koje vuku četiri konja
preko neba od veličanstvenog dvorca s dalekog istoka, u blizini Kolhide, do drugog
veličanstvenog dvorca, koji se nalazi na dalekom zapadu, gde njegovi rasedlani konji pasu na
Ostrvima Blaženih. Jedno jutro Helije je dozvolio svome sinu sa Klimenom ( ? ), Faetontu , na uporno njegovo
moljakanje, da potera kočiju. Mladić je želeo da pokaže svojim sestrama i majci kakva je
junačina ali kako nije bio dovoljno jak da drži uzde belih konja, koje je prerezala njegova sestra,
Faetont ih je prvo vozio suviše visoko iznad zemlje, tako da su svi od hladnoće drhtali, a posle
tako nisko da su sva polja bila spržena. Zevs ga je u nastupu ljutine udario gromom i on je pao u 15
reku Eridan na kraju sveta ( reka Po u Italiji ? ) a nebeske zlatne kočije su se rasejale po čitavom
nebu ( po Ovidiju ) a neke verzije mita govore da su Helijeva kola pala u sliv jedne reke na
Balkanu ( Kolubara ? ).
Istorija Kolubare i Tamnave početkom prvog veka nove ere vezuje se za istoriju Rimskog
Carstva .Ove oblasti postale su deo prostrane provincije Ilirik. Prisustvo Rimljana na ovom
prostoru posvedočeno je veoma brojnim arheološkim nalazima. U Jabučju je otkriven najznačajniji antički lokalitet u valjevskom kraju. Najpre bogata ostava
srebrnog posuđa, delovi nekoliko nadgrobnih spomenika, a tu se nalazila i jedna area maceria
cinta - mauzolej, sa reljefnim ukrasima, predstavom pet pokojnika i tekstom. Tu se nalazila villa
rustica u koju je srebrno posuđe doneto iz Kampanje a pripada prvoj polovini prvog veka. A.
Jovanović pripisuje nalaze spomenika trećem veku nove ere.
Legenda o zlatnoj kočiji
Izgleda da je u mitološko doba Boreja , Grčki bog severca, najjačeg od svih vetrova, sin boginje
Eoje i Astreja, Zefirov, Notov i Eurov brat, prebivao i u predelima Tamnave. U svakom slučaju u
praskozorju indoevropske kulture na Balkanu naša je oblast bila naseljena, pogotovo dolina
Kolubare, na šta upućuju i arheološki nalazi. Nije isključeno da se koreni grčke mitologije, ( i još
starijeg, nekada kalendarski i običajno uobličenog i življenog univerzalnog mitološkog koda
Indoevropljana ) nalaze na Balkanu – u oblastima plodnih rečnih dolina Dunava, Tise, Save,
Kolubare i Morave. Moguće je da su tu nastali neki mitovi kao onaj o Panu, Hadu, Faetontu i
drugi – a pre svega mit o Demetri. Naziv reke Kolubara može asocirati na složenicu Kola – u –
bari. Složenica Kola u Bari direktno nas podseća na poznati grčki mit o Faetontu. Kola se u
svim mitologijama povezuju sa Suncem a simbol su Sunčeve putanje na nebu. Srpsko Kolo se u
drevna vremena igralo oko zapaljene vatre koja je simbolizirala samo Sunce a igrači su
predstavljali putanje Zemlje, Meseca i Planeta.Grčki bog Helije, božanstvo Sunca, sin je Teje i
Titana Hiperiona, brat Selene i Eoje.Diže se na prvi poziv petla koji mu je posvećen a najavljuje
ga zora, Eoja. Tokom celog dana on jezdi u svojim blistavim kočijama koje vuku četiri konja
preko neba od veličanstvenog dvorca s dalekog istoka, u blizini Kolhide, do drugog
veličanstvenog dvorca, koji se nalazi na dalekom zapadu, gde njegovi rasedlani konji pasu na
Ostrvima Blaženih. Jedno jutro Helije je dozvolio svome sinu sa Klimenom ( ? ), Faetontu , na uporno njegovo
moljakanje, da potera kočiju. Mladić je želeo da pokaže svojim sestrama i majci kakva je
junačina ali kako nije bio dovoljno jak da drži uzde belih konja, koje je prerezala njegova sestra,
Faetont ih je prvo vozio suviše visoko iznad zemlje, tako da su svi od hladnoće drhtali, a posle
tako nisko da su sva polja bila spržena. Zevs ga je u nastupu ljutine udario gromom i on je pao u 15
reku Eridan na kraju sveta ( reka Po u Italiji ? ) a nebeske zlatne kočije su se rasejale po čitavom
nebu ( po Ovidiju ) a neke verzije mita govore da su Helijeva kola pala u sliv jedne reke na
Balkanu ( Kolubara ? ).
Istorija Kolubare i Tamnave početkom prvog veka nove ere vezuje se za istoriju Rimskog
Carstva .Ove oblasti postale su deo prostrane provincije Ilirik. Prisustvo Rimljana na ovom
prostoru posvedočeno je veoma brojnim arheološkim nalazima. U Jabučju je otkriven najznačajniji antički lokalitet u valjevskom kraju. Najpre bogata ostava
srebrnog posuđa, delovi nekoliko nadgrobnih spomenika, a tu se nalazila i jedna area maceria
cinta - mauzolej, sa reljefnim ukrasima, predstavom pet pokojnika i tekstom. Tu se nalazila villa
rustica u koju je srebrno posuđe doneto iz Kampanje a pripada prvoj polovini prvog veka. A.
Jovanović pripisuje nalaze spomenika trećem veku nove ere.