20-11-2011, 06:46 PM
Uz ovih 12 glavnih božanstava na rimskim carskim novcima vidimo još čitav niz bogova, polubogova i heroja. Na prvom mjestu treba spomenuti božanstvo čije je štovanje preneseno u Rim sa istoka, a na novcima se pojavljuje u drugoj polovici III st. To je SOL (sunce), koje se osobito mnogo javlja na novcima ilirskih careva sa čitavim nizom pridjevaka tako: AVGVSTVS, DOMINVS IMPERI ROMANI (gospodar rimskog carstva), INVICTVS COMES (nepobjedivi pratilac) i INVICTVS AETERNVS (nepobjedivi vječni).
Ostala istočnjačka božanstva vrlo su rijetko zastupana na carskim novcima osim: SARAPIS (identificiran sa Jupiterom) i to kao COMES (pratilac cara) te ISIS (izjednačena sa Cererom) kao FARIA (po Farosu kod Aleksandrije). Od manjih božanstava treba istaknuti slijedeće:
IANVS (bog ulaza, početka u godini), taj starorimski bog sa dva lica koji se tako često javlja na novcima rimske republike vrlo je rijetko prikazan na novcima carstva. On je: CONSERVATOR, PATER (otac);
AESCVLAPVS (bog zdravlja) bez pridjevaka ali sa karakterističnim simbolom zmije
OPS (boginja zemlje, žena Saturnova): AVGVSTA i DIVINA (božanska). Vrlo rijetka na novcima;
CASTOR i POLLVX, dioskuri, prikazani su najviše stojeći uz svoje konje, često na follisima cara Maksencija. Pojedinačno je prikazan samo Castor uz svoga konja;
FATA VICTRICIA (tri boginje sudbine "Parke") dolaze samo na novcima Dioklecijana i Maksimijana Herkulija kao tri sestre koje si daju ruke;
BAKO (bog vina i vinove loze) dolazi na novcima pod imenom LIBER. I njegov je lik vrlo rijedak. Pridjevci su mu još CONSERVATOR i PATER.
Kult bogova ispunjavao je dnevni život gradjana rimske države. To se osobito lijepo vidi na reversima mnogih rimskih novaca sve do legaliziranja kršćanstva za Konstantina I. Velikog (313. n. r. ). Likovno je kult bogova prikazivan ponajprije žrtvenicima na kojima su prinosili žrtve carevi, muški članovi carske kuće i svećenici sipajući iz zdjelice tekućinu u plamen koji je sukljao iz žrtvenika. Do oltara često su prikazane žrtvene životinje, osobito svinja, ovca i bik (sus, ovis i taurus), a uz njih katkad i tzv. "victimarius", lice koje sjekirom ubija žrtvu. Žrtvenici su često ukrašeni raznim ukrasima pa i natpisima. Pored obrednih pomagala na okupu (nož, baklja, vrč, augurski štap i kropilo) nailazimo i na pojedinačne vrčeve i baklje.
Sa žrtvenim svečanostima povezane su razne vjerske igre, osobito tzv. stoljetne ("ludi saeculares" i "sacra saecularia"). Proslavljene su prvi put pod Augustom (17 pr, n. e.) i ponovljene pod Domicijanom (83 n. e.) na čijim se novcima nalaze likovi s oltarskim stupom ("cippus") i glasnikom. Na rimskom novcu naročito je istaknuta proslava tisućgodišnjice osnutka grada Rima g. 248. n. e. za vladanja cara Filipa I Arabsa. Tom prilikom održane su velike proslave u Rimu medju kojima su se isticale i borbe sa divljim zvijerima u Koloseumu. Tada je izdana i serija prigodnih novaca (sa natpisom SAECULARES AUGG), na kojima se nalaze likovi lava, vučice, losa, vodenog konja, jelena sa čitavim nizom njegovih srodnika i na kraju kozoroga.
Važna uloga, koju su u Rimu igrali zavjeti ("vota") istaknuta je često i na rimskom novcu. U prva tri stoljeća carstva su oznake zavjeta, začudo, vrlo rijetke. Nešto eu češće u doba tetrarhija, a vrlo česte postaju baš u doba kršćanskih vladara, skoro do kraja zapadnorimskog carstva!. Zavjeti, koje je rimski narod činio za dobrobit i zdravlje cara i članova njegove kuće zvali su se VOTA PUBLICA (javni zavjeti). Obavljani su nakon što je prošlo izvjesno vremensko razdoblje od vladareva nastupa, često nakon prvog petogodišta (quinqenium). Na reversima su označivani sa VOT(is) V, a ispod toga je obično dodano MULT(is) X, što znači, da su zavjeti izvršeni za prvo petogodište, a sada se želje, odnosno zavjeti, produžuju na daljnih pet godina.
Ostala istočnjačka božanstva vrlo su rijetko zastupana na carskim novcima osim: SARAPIS (identificiran sa Jupiterom) i to kao COMES (pratilac cara) te ISIS (izjednačena sa Cererom) kao FARIA (po Farosu kod Aleksandrije). Od manjih božanstava treba istaknuti slijedeće:
IANVS (bog ulaza, početka u godini), taj starorimski bog sa dva lica koji se tako često javlja na novcima rimske republike vrlo je rijetko prikazan na novcima carstva. On je: CONSERVATOR, PATER (otac);
AESCVLAPVS (bog zdravlja) bez pridjevaka ali sa karakterističnim simbolom zmije
OPS (boginja zemlje, žena Saturnova): AVGVSTA i DIVINA (božanska). Vrlo rijetka na novcima;
CASTOR i POLLVX, dioskuri, prikazani su najviše stojeći uz svoje konje, često na follisima cara Maksencija. Pojedinačno je prikazan samo Castor uz svoga konja;
FATA VICTRICIA (tri boginje sudbine "Parke") dolaze samo na novcima Dioklecijana i Maksimijana Herkulija kao tri sestre koje si daju ruke;
BAKO (bog vina i vinove loze) dolazi na novcima pod imenom LIBER. I njegov je lik vrlo rijedak. Pridjevci su mu još CONSERVATOR i PATER.
Kult bogova ispunjavao je dnevni život gradjana rimske države. To se osobito lijepo vidi na reversima mnogih rimskih novaca sve do legaliziranja kršćanstva za Konstantina I. Velikog (313. n. r. ). Likovno je kult bogova prikazivan ponajprije žrtvenicima na kojima su prinosili žrtve carevi, muški članovi carske kuće i svećenici sipajući iz zdjelice tekućinu u plamen koji je sukljao iz žrtvenika. Do oltara često su prikazane žrtvene životinje, osobito svinja, ovca i bik (sus, ovis i taurus), a uz njih katkad i tzv. "victimarius", lice koje sjekirom ubija žrtvu. Žrtvenici su često ukrašeni raznim ukrasima pa i natpisima. Pored obrednih pomagala na okupu (nož, baklja, vrč, augurski štap i kropilo) nailazimo i na pojedinačne vrčeve i baklje.
Sa žrtvenim svečanostima povezane su razne vjerske igre, osobito tzv. stoljetne ("ludi saeculares" i "sacra saecularia"). Proslavljene su prvi put pod Augustom (17 pr, n. e.) i ponovljene pod Domicijanom (83 n. e.) na čijim se novcima nalaze likovi s oltarskim stupom ("cippus") i glasnikom. Na rimskom novcu naročito je istaknuta proslava tisućgodišnjice osnutka grada Rima g. 248. n. e. za vladanja cara Filipa I Arabsa. Tom prilikom održane su velike proslave u Rimu medju kojima su se isticale i borbe sa divljim zvijerima u Koloseumu. Tada je izdana i serija prigodnih novaca (sa natpisom SAECULARES AUGG), na kojima se nalaze likovi lava, vučice, losa, vodenog konja, jelena sa čitavim nizom njegovih srodnika i na kraju kozoroga.
Važna uloga, koju su u Rimu igrali zavjeti ("vota") istaknuta je često i na rimskom novcu. U prva tri stoljeća carstva su oznake zavjeta, začudo, vrlo rijetke. Nešto eu češće u doba tetrarhija, a vrlo česte postaju baš u doba kršćanskih vladara, skoro do kraja zapadnorimskog carstva!. Zavjeti, koje je rimski narod činio za dobrobit i zdravlje cara i članova njegove kuće zvali su se VOTA PUBLICA (javni zavjeti). Obavljani su nakon što je prošlo izvjesno vremensko razdoblje od vladareva nastupa, često nakon prvog petogodišta (quinqenium). Na reversima su označivani sa VOT(is) V, a ispod toga je obično dodano MULT(is) X, što znači, da su zavjeti izvršeni za prvo petogodište, a sada se želje, odnosno zavjeti, produžuju na daljnih pet godina.