20-11-2011, 06:43 PM
U razdoblju I i II tetrarhije (293-314) portreti careva začudno se šabloniziraju tako, da se neupućenom početniku čini da su svi jednaki. Ta čudna pojava izjednačivanja fizionomija i tvrdoća izražaja nije toliko rezultat propadanja portretne umjetnosti nego, prema tvrdjenju nekih stručnjaka, programom odredjene stilizacije, kojom je trebalo simbolizirati jednodušnost članova tetrarhije! Od samovlade Konstantina I Velikog (224 n.e.) nadalje portreti na novcima careva dobivaju ponovno individualne karakteristike, koji će sa propadanjem portretne umjetnosti već u doba njegovih sinova nasljednika doživljavati polaganu ali stalnu dalju dekadansu. No uza sve to uvježbano oko iskusnijeg numizmatičara lako će po portretu cara na novcu i ne čitajući njegovo ime u natpisu utvrditi pripadnost novca pojedinom caru sve do smrti Teodozija I (395. n.e.). Uslijed barbariziranja likovnog prikazivanja portretna vjernost na pojedinim zapadnorimskim novcima sve se više šablonizira, što se osobito odrazuje i na novcima istočnorimskih careva (ponajviše solidima i triensima) od Teodozija II (4O8-450) do Anastazija (481-518).
Dvije ili više glava javljaju se vrlo rijetko na aversu rimskih carskih novaca. Postavljene su uvijek jedna pored druge tako, da je glava cara potpuno vidljiva, dok druga glava (obično je to glava nekog božanstva koje je car naročito štovao) viri iza careve. Tu seriju otvaraju medaljoni cara Komoda uz glavu kojega se vidi ženska glava u kacigi. Stariji istraživači su smatrali da je na tom novcu prikazana glava Marcije, Komodove ljubavnice. Danas se u numizmatici jednodušno smatra da je to glava Minerve, careve zaštitnice. U III st. prikazane je na isti način uz glavu galskog cara Postuma glava Herkula kojega je osobito obožavao. U tom prikazivanju slijede ga i ostali galski carevi. Krajem III st. pojavljuje se kao unikum u rimskoj numizmatici novac sa glavama triju careva na aversu. To je znameniti antoninijan cara Karauzija (287-293) na kojem su pored njegove glave prikazane i glave zakonitih careva Dioklecijana I Maksimijana I. sa propagandnih natpisom: CARAVSIVS ET FRATRES SVI. (Karauzij i njegova braća!). Porad takvih novaca javljaju se osobito u III st. još na aversima poprsja cara, carice i sinova prikazana redovito sučelice jedno drugom i to ponajčešće na medaljonima.
Od Augusta đo Konatantina Velikog carske glave ovjenčane su lovor vijencem ili zrakastom krunom, a od Konstantina do Romula Augusta, odnosno Anastazija nose diadem ili kacigu. Lovor-vijenac naslijeđen kao znak pobjedničkog imperatora iz republikanskog vremena, bio je stalni atribut svakog cara do u prvu četvrt III st. n.e. Cezari ne nose na glavama nikakvih znakova vlasti na redovitim novčanim jadinicama. No na dvostrukim novcima i carevi i cezari nose na glavama zrakastu krunu, izvorno znak božanstva sunca. Od Augusta ova kruna je bila simbol uvrštenja među bogove (deifikacije) dok od Nerona pa đo uključivo Konstantina I Velikog ona na novcu označuje da dotični komad predstavlja dvostruku vrijednost jedinice Tako je vidimo na svim binionima (dvostrukim aureima), antininijanima (dvostrukim denarima, dvostrukom sesterciju i dupondiju (dvostrukom asu).
Sa lovor vijenca vise trake vrpca i to redovito jednosmjerno. U razdoblju od Konstantina I kao samovladara do kraja carstva na najvećem broju novaca vide se na glavama careva diademi, koji se sastoje od niza bisera skopčanih na vrhu kopčom od dragulja, Rjeđi je diadem na kojem se biseri izmjenjuju aa pločicama od dragulja. Kao kod lovor vijenca i sa diadema vise vrpce na kraju kojih su pričvršćene kuglice. Kaciga na vladarskoj glavi javlja se na rimskom carskom novcu od vremena kada su započele obrambene borbe Rima protiv nasrtaja barbara na granice carstva. Najstariji do sada poznat prikaz careve glave sa kacigom poznat je na novcu cara Galijena (253-268). Za vladanja ovog cara javljaju se na antoninijanima i carske krune pričvršćene na kacigu. Ta naobična kombinacija nestaje ukinućem bakrenog antoninijana.
Glave careva prikazane su na novcima do linije na kraju vrata ili do prsiju. Poprsja su u najvećem broju slučajeva odjevena. Naodjevena popre ja dosta su rijetka, te se u herojskoj golotinji javljaju skoro isključivo samo na novcima prvih careva. Na njima koji put visi na ramenu pričvršćen plašt. Odjevena poprsja dolaze u najrazličitijim kobminacijama Najčešće su u kožnatom ili ljuskavom oklopu, kojega pokriva plašt (paludamentum) na ramenu pričvršćen kopčom u obliku dugmeta. Rjedji su prikazi oklopa bez plašta. Oni su osobito česti na novcima velikih ratničkih careva iz Ilirika Neka poprsja imaju oklope od ljuske na kojima se u sredini nalazi sitna glava Gorgone. Takav oklop naziva se i agidom (aegis) a izvorno se nalazio samo na poprsjima Jupitera i Minerve.
Poprsja cezara (prijestolonasljednika) prikazana su na novcima samo ogrnuta plaštom (paludamentum). Rjedja su poprsja na kojima je vladar prikazan u ruhu Herkula. Ono se je sastojalo od lavlje kože koja je pokrivala poprsje a bila je spojena lavljim nogama. Na glavi se u takvom slučaju nalazila lavlja kukuljica, tako da je carevo lice bilo orubljeno lavljim raljama. Lavlje ruho popularizirao je na carskom novcu "rimski Herkul" Komod. Ono se javlja na pojedinim novcima do u vrijeme Maksimijana Herkula (286-305).
U III st. n.e. pojavljuje ae osobito na medaljonima poprsje cara odjeveno u raskošno vezeno ruho zvano trabea, kakvo su nosili konzuli prigodom nastupa konzulata. U ovom ruhu car drži u ruci tzv. mappu (svitak) ili žezlo s orlom na vrhu. Poprsju vladara u oklopu sa kacigoa na glavi pridružuje se već od Galijena, a osobito od Proba (276-282) i koplje koje vladar drži koso položeno na ramenu, dok drugom rukom drži štit od kojega se na novcu vidi gornja polovica.
Od Konstantina I Velikog ovo poprsje je okrenuto prema gledaocu. Kaciga je obložena diademom, a vladar koji put mjesto koplja drži kuglu na kojoj se nalazi orao ili križ. Za Konstantinovog sina Konstancija II (337-361) ovo poprsje dobiva definitivnu stilizaciju u ponovnoj pojavi koplja koje vladar drži koso položeno iza glava dok mu desnu stranu prsiju pokriva dio štita. Ovakvo poprsje pojavit će se ponovno na solidima Honorija i Teodozija II (408-45o) (kod drugog isključivo samo ovog tipa), te će takvo ostati stalno na svim solidima istočnorimskih careva sve do uključivo Justinijana I (527-565 n.e.) kao i na solidima zapadnorimskih careva Antemija, Julija Neposa i Romula Augusta (267-272, odnosno 274-276).
Dvije ili više glava javljaju se vrlo rijetko na aversu rimskih carskih novaca. Postavljene su uvijek jedna pored druge tako, da je glava cara potpuno vidljiva, dok druga glava (obično je to glava nekog božanstva koje je car naročito štovao) viri iza careve. Tu seriju otvaraju medaljoni cara Komoda uz glavu kojega se vidi ženska glava u kacigi. Stariji istraživači su smatrali da je na tom novcu prikazana glava Marcije, Komodove ljubavnice. Danas se u numizmatici jednodušno smatra da je to glava Minerve, careve zaštitnice. U III st. prikazane je na isti način uz glavu galskog cara Postuma glava Herkula kojega je osobito obožavao. U tom prikazivanju slijede ga i ostali galski carevi. Krajem III st. pojavljuje se kao unikum u rimskoj numizmatici novac sa glavama triju careva na aversu. To je znameniti antoninijan cara Karauzija (287-293) na kojem su pored njegove glave prikazane i glave zakonitih careva Dioklecijana I Maksimijana I. sa propagandnih natpisom: CARAVSIVS ET FRATRES SVI. (Karauzij i njegova braća!). Porad takvih novaca javljaju se osobito u III st. još na aversima poprsja cara, carice i sinova prikazana redovito sučelice jedno drugom i to ponajčešće na medaljonima.
Od Augusta đo Konatantina Velikog carske glave ovjenčane su lovor vijencem ili zrakastom krunom, a od Konstantina do Romula Augusta, odnosno Anastazija nose diadem ili kacigu. Lovor-vijenac naslijeđen kao znak pobjedničkog imperatora iz republikanskog vremena, bio je stalni atribut svakog cara do u prvu četvrt III st. n.e. Cezari ne nose na glavama nikakvih znakova vlasti na redovitim novčanim jadinicama. No na dvostrukim novcima i carevi i cezari nose na glavama zrakastu krunu, izvorno znak božanstva sunca. Od Augusta ova kruna je bila simbol uvrštenja među bogove (deifikacije) dok od Nerona pa đo uključivo Konstantina I Velikog ona na novcu označuje da dotični komad predstavlja dvostruku vrijednost jedinice Tako je vidimo na svim binionima (dvostrukim aureima), antininijanima (dvostrukim denarima, dvostrukom sesterciju i dupondiju (dvostrukom asu).
Sa lovor vijenca vise trake vrpca i to redovito jednosmjerno. U razdoblju od Konstantina I kao samovladara do kraja carstva na najvećem broju novaca vide se na glavama careva diademi, koji se sastoje od niza bisera skopčanih na vrhu kopčom od dragulja, Rjeđi je diadem na kojem se biseri izmjenjuju aa pločicama od dragulja. Kao kod lovor vijenca i sa diadema vise vrpce na kraju kojih su pričvršćene kuglice. Kaciga na vladarskoj glavi javlja se na rimskom carskom novcu od vremena kada su započele obrambene borbe Rima protiv nasrtaja barbara na granice carstva. Najstariji do sada poznat prikaz careve glave sa kacigom poznat je na novcu cara Galijena (253-268). Za vladanja ovog cara javljaju se na antoninijanima i carske krune pričvršćene na kacigu. Ta naobična kombinacija nestaje ukinućem bakrenog antoninijana.
Glave careva prikazane su na novcima do linije na kraju vrata ili do prsiju. Poprsja su u najvećem broju slučajeva odjevena. Naodjevena popre ja dosta su rijetka, te se u herojskoj golotinji javljaju skoro isključivo samo na novcima prvih careva. Na njima koji put visi na ramenu pričvršćen plašt. Odjevena poprsja dolaze u najrazličitijim kobminacijama Najčešće su u kožnatom ili ljuskavom oklopu, kojega pokriva plašt (paludamentum) na ramenu pričvršćen kopčom u obliku dugmeta. Rjedji su prikazi oklopa bez plašta. Oni su osobito česti na novcima velikih ratničkih careva iz Ilirika Neka poprsja imaju oklope od ljuske na kojima se u sredini nalazi sitna glava Gorgone. Takav oklop naziva se i agidom (aegis) a izvorno se nalazio samo na poprsjima Jupitera i Minerve.
Poprsja cezara (prijestolonasljednika) prikazana su na novcima samo ogrnuta plaštom (paludamentum). Rjedja su poprsja na kojima je vladar prikazan u ruhu Herkula. Ono se je sastojalo od lavlje kože koja je pokrivala poprsje a bila je spojena lavljim nogama. Na glavi se u takvom slučaju nalazila lavlja kukuljica, tako da je carevo lice bilo orubljeno lavljim raljama. Lavlje ruho popularizirao je na carskom novcu "rimski Herkul" Komod. Ono se javlja na pojedinim novcima do u vrijeme Maksimijana Herkula (286-305).
U III st. n.e. pojavljuje ae osobito na medaljonima poprsje cara odjeveno u raskošno vezeno ruho zvano trabea, kakvo su nosili konzuli prigodom nastupa konzulata. U ovom ruhu car drži u ruci tzv. mappu (svitak) ili žezlo s orlom na vrhu. Poprsju vladara u oklopu sa kacigoa na glavi pridružuje se već od Galijena, a osobito od Proba (276-282) i koplje koje vladar drži koso položeno na ramenu, dok drugom rukom drži štit od kojega se na novcu vidi gornja polovica.
Od Konstantina I Velikog ovo poprsje je okrenuto prema gledaocu. Kaciga je obložena diademom, a vladar koji put mjesto koplja drži kuglu na kojoj se nalazi orao ili križ. Za Konstantinovog sina Konstancija II (337-361) ovo poprsje dobiva definitivnu stilizaciju u ponovnoj pojavi koplja koje vladar drži koso položeno iza glava dok mu desnu stranu prsiju pokriva dio štita. Ovakvo poprsje pojavit će se ponovno na solidima Honorija i Teodozija II (408-45o) (kod drugog isključivo samo ovog tipa), te će takvo ostati stalno na svim solidima istočnorimskih careva sve do uključivo Justinijana I (527-565 n.e.) kao i na solidima zapadnorimskih careva Antemija, Julija Neposa i Romula Augusta (267-272, odnosno 274-276).