Turske kuce

[Gora Romanija]

Bas tako kume. Sto se moglo ponijeti, nosilo se. Nekad je bilo da se mora bjezat iznenada pa je naravno i ostajalo. Nrki su se vracali pa nasli zgarista, ali su odzaci ostajali. Zato se i krilo u njima. Neki se nisu nikad vratili.  Postoje i danas mjesta koja su jako atraktivna za trazenje. Postoji i danas trag jednog Saraja iznedju Sarajeva i Visegrada. Tu nikad niko nije trazio, a sigurno ima, ako ne zlata, ono novcica, oruzja, alata i slicno. Postoje mjesta koja niko ne obilazi vec godinama, a koje nikad niko nije pregledao. Ljetos sam bio na jednlj vodenici u Semberiji gdje se krio jedan cetnicki vojvoda, kojega je rodjeni brat, partizanski major zaklao øred partizanima pa mu je Tito skinuo cin na porucnika. Cuveni ( po zlu) partizanski komadant Branko Savic zvani Brane krvavi. Taj bjegov brat je sakrio neke dokumente, nekoliko stotina hiljada dinara i obaveznica, neku kolicinu zlata i kazu neku starinsku relikviju, koju je oteo muslimanima u jednom selu på imenu Koraj, a koja dokazuje njihovo Pravoslavno Srpsko porjeklo. Tu je tajnu odnjeo u grob. Jedini koji je znao to mjesto bio je jedan njegov cetnik, koji mu je bio nesto kao dvirska luda, seoski zajebant i frulas. Svirao je frulu kazu kao virtouz, zvali su ga Pajo muco. Odrobijao je 18.  Godina u zatvoru Zenica, nikad nikome nije kazao nista o tome zakopanom sanduku. Umro je u Brckom ne tako davno. Cesto je trazio od jednog covjeka da ga vozi na tu vodenicu i tu bi ostajao sa  satima. Nista nije odnosio, pazio je na nesto, a pravdao se da samo plijevi korov i travu.