09-09-2013, 01:34 PM
Veoma cenim sve Vaše citate sa neta poštovane kolege:
http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D1%82%...0%B0%D0%BD
http://uciteljicazivota.wordpress.com/ca...%B5%D0%BA/
Ja ću se ipak, poštujući pokrenutu temu, zadržati na svojim rečima, svojim saznanjima i svojom pameću.
Elem, stisnut stalnim napredovanjem Turaka, odsustvom interesovanosti katoličkih zemalja za podizanjem "svetog rata" protiv prisutnih Turaka na tlu evrope, Dušan posle svih pokušaja i nabeđivanja Pape, nudeći mu sve i svašta, odlučuje se na zadnji, najteži i najsudbonosniji pokušaj: Ponudio je, bukvalno kao zadnji argumenat u ubeđivanju Pape za podizanje Krstaškog rata, pokatoličenje svih onih koji su tada bili pod kapom Srbske države!!!
To je bio, po mišljenju svih crkvenih velikodostojnika naše crkve (Posle Joanikija), neoprostiv greh Dušanov ! Ovo je, pored svih navedenih pretpostavljenih razloga: Zašto nije proglašen "svecem", najveći razlog tome.
Ako posmatramo odnose crkve i naših vladara, skoro da je nemoguće da je jedan ovakav zahtev Papi, doneo Dušan samostalno i bez saglasnosti naše crkve.
Veoma težak potez i veoma teška odluka kada neko potegne za ovakvim činom.
Naravcno, nikada se nigde saglasnost naše crkve sa ovakvom ponudom nije obelodanila. Krivica je svaljena samo na Dušana!
Kao nikada pre i kao nikada posle, niti jedan srbski vladar nije ni pomišljao da povuče ovakav potez.
Odbijanje Pape i pored i ovakve ponude je konačno slomilo svaku nadu Duašnovu da će uz pomoć zapadnih saveznika uspeti da sačuva Srpske zemlje od osvajača, a još gore od svega toga imao pred sobom svu daljnju sudbinu srba i ostalih koji su bili unutar srpskih granica.
Kako god posmatrali ovaj fenomen, kako bi neko ili svi rekli- izdajnički, prodaja vere ili sve drugo... Dušan se je pokazao ne samo kao veliki ratnik željan slave i prostora, koga je osvojio više nego iko u istoriji srpstva, već i kao vrhunski političar i diplomata.
Zašto ovo kažem?
Uzmimo šta se sve nakon Dušanove smrti dešavalo sa Srbijom i njenim stanovništvom?
Koliko je to ropstvo pod Turcima trajalo? Koliko je Srbija i srpski narod propatio i koliko je unazađen za sve te vekove? Tragove toga osećamo do današnjega dana.
Da se podsetimo samo. U vreme Dušana se je jelo zlatnim viljuškama - na zapadu prstima!
- Šta se sve promenilo u tom odnosu nakon viševekovnog stagniranja Srbije na svim planovima pod Turskom vlašću?
- Gde je ostala Srbija u svim poljima razvoja, a gde je stigao zapad u tom razvoju? I stigli i prestigli!
- Da li smo sačuvali svoju veru? Ta nismo, pored katoličke i pravoslavne pojavila se je nova i uzela svoj danak ne samo danas u Srbiji već i na celoj teritoriji Evrope. Muslimanstvo je učinilo svoje. Koliko srba imate danas sa tuđom verom koju su poprimili za vremena Turske vladavine?
Kakav god da bio taj Dušan, koga umesto da hvale, anatemišu, stavljaju po nekim zaslugama Srpskih velikaša i ispod jednog Lazara Hrebeljanovića, veliko je pitanje ako se posmatra sa realne tačke gledišta.
Mi smo srbi, na žalost takvi i takvu istoriju sa svim prepoznatljivim istorijskim činjenicama prezentujemo i našoj deci, a da smo svesni da su te istorijske činjenice iskrivljene, prepravljene, ........
Šta bi bilo kad bi bilo?
Pitam ja sve Vas, da je kojim slučajem Papa pristao i podigao taj Krstaški rat protiv Turaka, isterali ih još tada sa prostora Evropskog kontinenta, kakva bi bila današnja situacija samo sa Srbijom, da ostale i ne pominjem??? Kakav bi bio standard, društveni razvoj naše zemmlje i svih nas????
Veoma kardinalna i dalekosežna posledica koju ne želimo da prihvatimo kao činjenicu. Dali bi danas imali Sandžak, Bosnu, Srebrenicu,..... ???? Da ne nabrajam dalje, pametnom se ne treba dva puta govoriti.
Odluka Dušana uz tajnu saglasnost tadašnje crkve o prihvatanju katoličke crkve na prostorima tadašnje Srbije je bio poslednji argumenat Dušana da se spreči sve ono što se dešavalo kroz vekove do današnjih dana Srbima. Koliko je taj ratnik, vojskovođa, osvajač, "Silni", pravoslavni Srbin, imao u glavi kada je odlučivao šta je teže sutra po srpski narod : katolička vera ili Turska noga i turski jaram????? Koliko je taj čovek bio dalekovid nad sudbinom srba, umesto što mu se podmeće, zadržavanje prestola i kojekakve insinuacije nakon njegove smrti, pa i ona najteža od iste crkve koja se krišom i ćutke saglasila sa jednom kardinalnom odlukom- opet u interesu srpskog naroda i življa ????
Prosudite sami ? Koliko trebamo osuđivati ovaj potez Dušana, zbog čega eto nije čak ni proglašen svecem!
http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D1%82%...0%B0%D0%BD
http://uciteljicazivota.wordpress.com/ca...%B5%D0%BA/
Ja ću se ipak, poštujući pokrenutu temu, zadržati na svojim rečima, svojim saznanjima i svojom pameću.
Elem, stisnut stalnim napredovanjem Turaka, odsustvom interesovanosti katoličkih zemalja za podizanjem "svetog rata" protiv prisutnih Turaka na tlu evrope, Dušan posle svih pokušaja i nabeđivanja Pape, nudeći mu sve i svašta, odlučuje se na zadnji, najteži i najsudbonosniji pokušaj: Ponudio je, bukvalno kao zadnji argumenat u ubeđivanju Pape za podizanje Krstaškog rata, pokatoličenje svih onih koji su tada bili pod kapom Srbske države!!!
To je bio, po mišljenju svih crkvenih velikodostojnika naše crkve (Posle Joanikija), neoprostiv greh Dušanov ! Ovo je, pored svih navedenih pretpostavljenih razloga: Zašto nije proglašen "svecem", najveći razlog tome.
Ako posmatramo odnose crkve i naših vladara, skoro da je nemoguće da je jedan ovakav zahtev Papi, doneo Dušan samostalno i bez saglasnosti naše crkve.
Veoma težak potez i veoma teška odluka kada neko potegne za ovakvim činom.
Naravcno, nikada se nigde saglasnost naše crkve sa ovakvom ponudom nije obelodanila. Krivica je svaljena samo na Dušana!
Kao nikada pre i kao nikada posle, niti jedan srbski vladar nije ni pomišljao da povuče ovakav potez.
Odbijanje Pape i pored i ovakve ponude je konačno slomilo svaku nadu Duašnovu da će uz pomoć zapadnih saveznika uspeti da sačuva Srpske zemlje od osvajača, a još gore od svega toga imao pred sobom svu daljnju sudbinu srba i ostalih koji su bili unutar srpskih granica.
Kako god posmatrali ovaj fenomen, kako bi neko ili svi rekli- izdajnički, prodaja vere ili sve drugo... Dušan se je pokazao ne samo kao veliki ratnik željan slave i prostora, koga je osvojio više nego iko u istoriji srpstva, već i kao vrhunski političar i diplomata.
Zašto ovo kažem?
Uzmimo šta se sve nakon Dušanove smrti dešavalo sa Srbijom i njenim stanovništvom?
Koliko je to ropstvo pod Turcima trajalo? Koliko je Srbija i srpski narod propatio i koliko je unazađen za sve te vekove? Tragove toga osećamo do današnjega dana.
Da se podsetimo samo. U vreme Dušana se je jelo zlatnim viljuškama - na zapadu prstima!
- Šta se sve promenilo u tom odnosu nakon viševekovnog stagniranja Srbije na svim planovima pod Turskom vlašću?
- Gde je ostala Srbija u svim poljima razvoja, a gde je stigao zapad u tom razvoju? I stigli i prestigli!
- Da li smo sačuvali svoju veru? Ta nismo, pored katoličke i pravoslavne pojavila se je nova i uzela svoj danak ne samo danas u Srbiji već i na celoj teritoriji Evrope. Muslimanstvo je učinilo svoje. Koliko srba imate danas sa tuđom verom koju su poprimili za vremena Turske vladavine?
Kakav god da bio taj Dušan, koga umesto da hvale, anatemišu, stavljaju po nekim zaslugama Srpskih velikaša i ispod jednog Lazara Hrebeljanovića, veliko je pitanje ako se posmatra sa realne tačke gledišta.
Mi smo srbi, na žalost takvi i takvu istoriju sa svim prepoznatljivim istorijskim činjenicama prezentujemo i našoj deci, a da smo svesni da su te istorijske činjenice iskrivljene, prepravljene, ........
Šta bi bilo kad bi bilo?
Pitam ja sve Vas, da je kojim slučajem Papa pristao i podigao taj Krstaški rat protiv Turaka, isterali ih još tada sa prostora Evropskog kontinenta, kakva bi bila današnja situacija samo sa Srbijom, da ostale i ne pominjem??? Kakav bi bio standard, društveni razvoj naše zemmlje i svih nas????
Veoma kardinalna i dalekosežna posledica koju ne želimo da prihvatimo kao činjenicu. Dali bi danas imali Sandžak, Bosnu, Srebrenicu,..... ???? Da ne nabrajam dalje, pametnom se ne treba dva puta govoriti.
Odluka Dušana uz tajnu saglasnost tadašnje crkve o prihvatanju katoličke crkve na prostorima tadašnje Srbije je bio poslednji argumenat Dušana da se spreči sve ono što se dešavalo kroz vekove do današnjih dana Srbima. Koliko je taj ratnik, vojskovođa, osvajač, "Silni", pravoslavni Srbin, imao u glavi kada je odlučivao šta je teže sutra po srpski narod : katolička vera ili Turska noga i turski jaram????? Koliko je taj čovek bio dalekovid nad sudbinom srba, umesto što mu se podmeće, zadržavanje prestola i kojekakve insinuacije nakon njegove smrti, pa i ona najteža od iste crkve koja se krišom i ćutke saglasila sa jednom kardinalnom odlukom- opet u interesu srpskog naroda i življa ????
Prosudite sami ? Koliko trebamo osuđivati ovaj potez Dušana, zbog čega eto nije čak ni proglašen svecem!