10-05-2011, 01:55 PM
Živim na relaciji Severna amerika-Evropa.Delom su mi poznati njihovi sistemi kako sve ovo funkcioniše kod njih. Jedna je stvar rad sa detektorima na terenu, adrugo je sistem prodaje nalaza. Kao i kod nas postoje i na zapadu lokaliteti registrovanih i lociranih od strane državnih institucija. Na ovim lokalitetima se bez odgovarajuće dozvole (ako je dobijete) ZABRANJENO od strane pojedinaca,individualno sondiranje ili iskopavanje! Na drugim lokalitetima koja nisu zavedena u listing lokacija od državnih interesa, niko te ne pita šta tražiš na toj lokaciji,osim normalno od vlasnika tog zemljišta? Ako si se dogovorio,javio i konsultovao sa vlasnikom nekretnine, možeš da istražuješ detektorom do mile volje. Država tu nema nikakve ingerencije. Kod nas koliko sam čuo,prvo neznam da li je država Srbija kategorizovala i evidentirala lokalitete u državnom interesu??? Pretpostavimo da jesu,ako jesu gde može pojedinac pronaći taj listing lokacija evidentiranih od strane državnih institucija, kao lokacije na kojima je zabranjeno privatnim licima da vrše pretraživanje????
Druga stvar je prodaja pronadjenih antikviteta,primera radi. Tu su daleko liberalniji. Pored legalnih muzeja,otkup vrše aukcijske kuće pa sve do privatnih registrovanih firmi. Ako je reč o kataloškim numiznatičkim stvarima (primera radi), svako od njih će pred Vama prvo izbaciti legalan katalog sa utvrdjenim cenama za taj eksponat. U zavisnosti od oštećenja ili sačuvanosti , da tako kažem,tog eksponata, cena može biti nešto niža od kataloške. Usvakom slučaju utvrdjenu cenu Vamkupac isplaćujeu gotovini, izdaje Vam validan račun o transakciji i Vas dalje ništa ne interesuje. Porez na izvršenu kupovinu reguliše prema državi kupac na osnovu izdatog računa. Vi sa time nemate nikakve veze. U zavisnosti od zemalja, u većini zemalja Evropske unije imateovakav slučaj. U koliko ste kao prodavac(vlasnik) predmeta prodaje, a državljanin ste neke od zemalja EU- ništa vam se ne traži od propratnih dokumenata. Ali ako dolazite kao prodavac iz zemalja koja nisu u sastavu EU, onda kod prodaje kupcu ste dužni da priložite potvrdu o izvršenom CARINJENJU tog exponata. Bilo kako bilo ovako otprilike izgleda sistem svega ovoga na zapadu. U americi je još liberalniji odnos prema korišćenju uredjaja 8detektora npr.). Ostalo je slično kao i u EU.
Znači ,na zapadu je sama država sve to davno izregulisala, dok je u Srbiji i drugim zemljama ex yu to i dalje stihijska stvar. Organi vlasti,policija konkretno, prvo nemaju pojma i nisu upućeni u zakonodavstvo. Ne mali broj puta ste čuli da su neki uhvaćeni u nekom iskopavanju, dovedeni pred sudiju i pušteni uz neku možda opomenu. Naravno, jer sudstvo nema od države podloge da prema nekome vodi krivični postupak u ovom smislu. Ne postoji zakon koji to reguliše i sve se svodi na neku vrstu opomene, pošto je taj predmet došao do suda.Moraju nešto da napišu i zatvore predmet.
A zašto to država nije regulisla??? Suviše komplikovano pitanje. Prvo budzetski su naši muzeji toliko obezvredjeni da nemaju sredstava ni za redovne plate radnicima a kamoli neke fondove za vršenje otkupa!!!! Takodje mnogo drugih stvari treba izregulisati iz oblasti zakonodavstva a koja ni dan danas nisu regulisana. Zašto nisu? Pa upitajte sami sebe ko su najveći privatni kolekcionari u Srbiji recimo??? Sve će Vam biti jasno! Sladje im je da do nekog exponata dodju koristeći funkciju vlasti i neznanje i neupućenost policijskih organa a u isto vreme i jadnika koga su pohvatali negde na terenu sa detektorom i pronalaskom!
Toliko od mene na ovu forumsku temu,
Druga stvar je prodaja pronadjenih antikviteta,primera radi. Tu su daleko liberalniji. Pored legalnih muzeja,otkup vrše aukcijske kuće pa sve do privatnih registrovanih firmi. Ako je reč o kataloškim numiznatičkim stvarima (primera radi), svako od njih će pred Vama prvo izbaciti legalan katalog sa utvrdjenim cenama za taj eksponat. U zavisnosti od oštećenja ili sačuvanosti , da tako kažem,tog eksponata, cena može biti nešto niža od kataloške. Usvakom slučaju utvrdjenu cenu Vamkupac isplaćujeu gotovini, izdaje Vam validan račun o transakciji i Vas dalje ništa ne interesuje. Porez na izvršenu kupovinu reguliše prema državi kupac na osnovu izdatog računa. Vi sa time nemate nikakve veze. U zavisnosti od zemalja, u većini zemalja Evropske unije imateovakav slučaj. U koliko ste kao prodavac(vlasnik) predmeta prodaje, a državljanin ste neke od zemalja EU- ništa vam se ne traži od propratnih dokumenata. Ali ako dolazite kao prodavac iz zemalja koja nisu u sastavu EU, onda kod prodaje kupcu ste dužni da priložite potvrdu o izvršenom CARINJENJU tog exponata. Bilo kako bilo ovako otprilike izgleda sistem svega ovoga na zapadu. U americi je još liberalniji odnos prema korišćenju uredjaja 8detektora npr.). Ostalo je slično kao i u EU.
Znači ,na zapadu je sama država sve to davno izregulisala, dok je u Srbiji i drugim zemljama ex yu to i dalje stihijska stvar. Organi vlasti,policija konkretno, prvo nemaju pojma i nisu upućeni u zakonodavstvo. Ne mali broj puta ste čuli da su neki uhvaćeni u nekom iskopavanju, dovedeni pred sudiju i pušteni uz neku možda opomenu. Naravno, jer sudstvo nema od države podloge da prema nekome vodi krivični postupak u ovom smislu. Ne postoji zakon koji to reguliše i sve se svodi na neku vrstu opomene, pošto je taj predmet došao do suda.Moraju nešto da napišu i zatvore predmet.
A zašto to država nije regulisla??? Suviše komplikovano pitanje. Prvo budzetski su naši muzeji toliko obezvredjeni da nemaju sredstava ni za redovne plate radnicima a kamoli neke fondove za vršenje otkupa!!!! Takodje mnogo drugih stvari treba izregulisati iz oblasti zakonodavstva a koja ni dan danas nisu regulisana. Zašto nisu? Pa upitajte sami sebe ko su najveći privatni kolekcionari u Srbiji recimo??? Sve će Vam biti jasno! Sladje im je da do nekog exponata dodju koristeći funkciju vlasti i neznanje i neupućenost policijskih organa a u isto vreme i jadnika koga su pohvatali negde na terenu sa detektorom i pronalaskom!
Toliko od mene na ovu forumsku temu,