28-09-2013, 11:40 PM
3. Optocili su kovcege ATILE BICA BOZJEG ,prvi zlatom,drugi srebrom,a treci gvozdjem, pokazujuci da je to troje dostojno najmocnijeg kralja -gvozdje jer je pokoravao narode,zlato i srebro jer je
primao pocasti obaju carstava Dodali su i dusmansko oruzje osvojeno u borbi,odecu izvanredne vrednosti,blistavu od dragog kamenja,i ukrase svih vrsta koji odrazavaju vladarski polozaj.A da bi toliko blago ostalo skriveno od ljubopitljivaca,pobili su sve radnike-uzasna plata za njihov trud.Tako je nagla smrt zadesila i grobare i pokojnika.
Atilino telo polozeno je nasred ravnice u svilenom satoru da mu se ljudi dive.Najbolji konjanici hunskog plemena jahali su u krug kao u cirkusu na mestu gde je lezao i gde se u pogrebnom tugovanju pricalo o njegovim podvizima. Kad su ga tako oplakali nad njegovom rakom su,uz veliku pijanku,pokazivali duboka osecanja,pogrebna tuga smenjivala se sa radoscu.Potom su pod okriljem noci pokopali njegovo telo u zemlju. (Ovo sam preradio prema Jordanesu-The Origin and Deeds of the Goths).
Sandor Petefi, slavni madjarski pesnik, pocetkom 19.veka prvi je pisao o Atilinoj sahrani pod Tisom. Ta prica je i danas u opticaju, siroko je prevazisla Madjarsku. NJihov arheolog Istvan Bona povezao je recnu sahranu Atile tokom velikih radova na Tisi 1848-9.godine, prica je bila zanimljiva i za grupu arheologa amatera iz Novog Sada koja je sredinom osamdesetih godina proslog veka,snabdevena najsavremenijom opremom tog doba,vrsila iskopavanja na nekoliko lokaliteta u blizini Backe Palanke, ali je izostala prvorazredna arheoloska senzacija.
Atila je umro 453.godine. Vojno sediste bilo mu je u Kiskorosu u Madjarskoj. Ima zapisa o sahrani, ali nisu poznati pisani tragovi o mestu gde se nalazi grobnica.Pretpostavlja se da je Atilina grobnica na dnu Tise, prema ideji o grobnici Alariha na dnu reke Busento kod Kozence u Italiji. Takodje, da je na obali Tise, ili Dunava negde u Vojvodini.
Tesko je skrenuti tok reke, iskopati grob u recnom koritu,pa vratiti reku natrag.Ipak, moguce je radom robova ili zarobljenika.Ostaje problem erozije korita. Ubijanje grobara nije dokazano.Ako su lesevi zrtava baceni u vodu da bi se umilostivio recni bog,ili da se sacuva misterija grobnice od pljackasa,onda se posmrtni ostaci grobara i ne mogu ocekivati.
primao pocasti obaju carstava Dodali su i dusmansko oruzje osvojeno u borbi,odecu izvanredne vrednosti,blistavu od dragog kamenja,i ukrase svih vrsta koji odrazavaju vladarski polozaj.A da bi toliko blago ostalo skriveno od ljubopitljivaca,pobili su sve radnike-uzasna plata za njihov trud.Tako je nagla smrt zadesila i grobare i pokojnika.
Atilino telo polozeno je nasred ravnice u svilenom satoru da mu se ljudi dive.Najbolji konjanici hunskog plemena jahali su u krug kao u cirkusu na mestu gde je lezao i gde se u pogrebnom tugovanju pricalo o njegovim podvizima. Kad su ga tako oplakali nad njegovom rakom su,uz veliku pijanku,pokazivali duboka osecanja,pogrebna tuga smenjivala se sa radoscu.Potom su pod okriljem noci pokopali njegovo telo u zemlju. (Ovo sam preradio prema Jordanesu-The Origin and Deeds of the Goths).
Sandor Petefi, slavni madjarski pesnik, pocetkom 19.veka prvi je pisao o Atilinoj sahrani pod Tisom. Ta prica je i danas u opticaju, siroko je prevazisla Madjarsku. NJihov arheolog Istvan Bona povezao je recnu sahranu Atile tokom velikih radova na Tisi 1848-9.godine, prica je bila zanimljiva i za grupu arheologa amatera iz Novog Sada koja je sredinom osamdesetih godina proslog veka,snabdevena najsavremenijom opremom tog doba,vrsila iskopavanja na nekoliko lokaliteta u blizini Backe Palanke, ali je izostala prvorazredna arheoloska senzacija.
Atila je umro 453.godine. Vojno sediste bilo mu je u Kiskorosu u Madjarskoj. Ima zapisa o sahrani, ali nisu poznati pisani tragovi o mestu gde se nalazi grobnica.Pretpostavlja se da je Atilina grobnica na dnu Tise, prema ideji o grobnici Alariha na dnu reke Busento kod Kozence u Italiji. Takodje, da je na obali Tise, ili Dunava negde u Vojvodini.
Tesko je skrenuti tok reke, iskopati grob u recnom koritu,pa vratiti reku natrag.Ipak, moguce je radom robova ili zarobljenika.Ostaje problem erozije korita. Ubijanje grobara nije dokazano.Ako su lesevi zrtava baceni u vodu da bi se umilostivio recni bog,ili da se sacuva misterija grobnice od pljackasa,onda se posmrtni ostaci grobara i ne mogu ocekivati.
